Umjesto demokratskog pluralizma, političkom scenom Republike Srpske dominira fenomen kontrolisanog cijepanja partija, gdje novoformirani subjekti najčešće služe kao instrumenti za održavanje moći najveće vladajuće stranke.
Pored već udomaćenog termina “preletača” ili popularno nazvanih “papaka”, u proteklim godinama svjedočimo hiperprodukciji malih političkih partija. Iako se u javnosti predstavljaju kao novi glas građana, politikolozi upozoravaju da se ne radi o prirodnim političkim procesima, već o osmišljenom projektu u kojem su male stranke tek “priljepci” SNSD-a.
Paravan za lične interese i marionetske organizacije
Prilikom svakog raskola unutar starih partija, akteri tih promjena redovno su plasirali narativ o “većem prostoru za rad u interesu naroda”. Ipak, praksa bi ubrzo pokazala da je riječ o marionetskim organizacijama čije formiranje indirektno podržava najjača stranka u vlasti, a čiji je primarni cilj lični, a ne javni interes.
Podsjećamo, od SDS-a nastali su Ujedinjena Srpska i Narodna partija Srpske, dok je od PDP-a nastao Narodni front. Ni parlamentarna većina nije ostala imuna na ove procese: od DNS-a je nastao DEMOS, a od Socijalističke partije – Socijalistička partija Srpske (SPS), piše BN.
Mehanizam kontrole: Cijepanje po mjeri moćnika
Novinar Đorđe Vujatović ocjenjuje da je na sceni proces koji se može nazvati “kontrolisanim cijepanjem”.
– Manje stranke su uglavnom marionetske stranke, posebno kada je riječ o strankama iz vlasti. To su stranke kada dođu do određenog stepena razvoja njihove stranačke infrastrukture do ogromnog jačanja uglavnom dođe do njihovog raspada na dvije ili tri frakcije da bi se lakše održavala kontrola nad njima – kaže Vujatović, prenosi BN TV.
Nenad Vuković iz Pe-de-pe-a (PDP) direktno upire prstom u vladajući blok kao generatora ovakvih pojava.
– Oni su izmislili taj način da stvore nove partije naročito od bivših čelnika SDS i rekao bih da je čitav niz političkih partija nastalo od prvaka SDS u posljednjih 10-ak godina – navodi Vuković.
Ideologija grabljenja funkcija i javnih resursa
Politikolog Velizar Antić smatra da bi ovi politički subjekti nestali brzinom kojom su i nastali ukoliko bi ostali bez pristupa vlasti, jer im je kontrola javnih resursa jedini smisao postojanja.
– Velika većina ovih partija nema neku ideologiju niti program. Njihova osnovna ideologija je biti na vlasti crpiti one resurse koje im omogućava to prisustvo u vlasti, zapošljavati svoje stranačke vojnike u javna preduzeća i tako dalje – ističe Antić.
Postoji li izlaz iz začaranog kruga korupcije?
Pitanje koje se nameće jeste kako zaustaviti ovakve pojave koje obesmišljavaju demokratiju. Urednik portala Buka, Aleksandar Trifunović, smatra da su uz zakonske izmjene i procesuiranje političke korupcije neophodni i slobodni mediji, prije svega javni servis.
– Kada vi imate kontrolu javnog emitera tu nema više priče o slobodnim izborima i to je jako bitno za ovu temu.
Nisu ti ljudi došli slučajno tamo u tolikom broju. S druge strane kada pričamo o zatvorenim listama i kontroli izbornog procesa gdje će tehnologija zamijeniti ljude koji su skloni korupciji vidimo ovih dana da niko nije zainteresovan za to.
Jer su svi svjesni da im taj procjep donosi određeni broj glasova koje dobijaju nefer – zaključuje Trifunović.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.