Kriza na njemačkom tržištu nekretnina dovela je do potpunog zastoja u selidbama, zbog čega je komunalno stambeno preduzeće u Majncu pokrenulo inovativan program razmjene stanova.
Starijim građanima se nudi prelazak u manji prostor uz zadržavanje stare, povoljne cijene po kvadratu i bonus od 1.500 evra, kako bi se oslobodili veliki stanovi za mlade porodice.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da ova mjera rješava samo simptome, dok pravi uzroci problema, poput nedostatka novogradnje i strogih državnih pravila, ostaju netaknuti.
U Majncu, glavnom gradu savezne pokrajine Rajna-Falc, vrijedi pravilo: ko jednom nađe stan, drži ga se pod svaku cijenu, čak i kad mu više ne odgovara.
U gradu sa nešto više od 220.000 stanovnika sve se manje ljudi seli, a tržište najma gotovo je stalo. Komunalno stambeno preduzeće Wohnbau Mainz, koje upravlja sa oko 11.000 stanova, bilježi tek 45 do 55 otkazivanja ugovora mjesečno, a fluktuacija stanara pala je ispod šest odsto.
Budući da se, kao i drugdje, gradi premalo novih stanova, izgledi za pronalazak doma sve su lošiji, piše Deutsche Welle.
Novi stan i povoljna stanarina kao podsticaj
Kako bi podstaklo mobilnost, preduzeće Wohnbau Mainz pokrenulo je program “Budućnost kod kuće 55+”. Ideja je da stariji stanari, kojima više ne treba velik prostor jer su im se djeca odselila, zamijene svoje stanove sa mladim porodicama.
Ključni podsticaj je finansijski.
– Jedna smo od rijetkih stambenih kompanija u Njemačkoj koja stanarima garantuje da će prelaskom u manji stan zadržati povoljnu cijenu najma po kvadratu, a dodatno isplaćujemo i bonus za selidbu od 1.500 evra – objašnjava direktor Roman Beker.
Na primjer, četvorosobni stan od 85 četvornih metara sa najamninom od 850 evra može se zamijeniti za dvoiposobni od 65 kvadrata, pri čemu bi nova najamnina iznosila 650 evra.
To donosi godišnju uštedu od 2.400 evra, a manja kvadratura znači i niže troškove za grijanje i struju.
Smanjenje prostora mora se isplatiti
Ovim konceptom unaprijeđen je prijašnji model, “Program razmjene stanova za seniore”, koji u pet godina postojanja nije postigao značajan uspjeh. Glavni problem bio je taj što je cijena po kvadratu novog, manjeg stan često bila znatno viša, pa se selidba finansijski nije isplatila.
Zadržavanjem povoljne cijene najma, uštede sada mogu doseći nekoliko hiljada evra godišnje. Uz to, novi stan predaje se renoviran i sa minimalnim arhitektonskim barijerama, a stanari ne plaćaju dvostruke najamnine tokom selidbe niti za njih vrijedi uobičajeni otkazni rok.
Procjenjuje se da bi oko 2.700 starijih podstanara moglo preći u manji prostor, dok istovremeno oko hiljadu porodica bezuspješno traži veće stanove. Projekt je za sada planiran na 24 mjeseca sa ciljem zamjene 100 stanova.
– To radimo jer kao komunalno preduzeće imamo i socijalnu zadaću – dodaje Beker, ističući da kompanija od toga nema finansijsku dobit.
Ko blokira stambeni prostor?
Rajner Braun, predsjednik Upravnog odbora privatnog instituta Empirica iz Berlina, pomno je proučio model iz Mainca. On smatra da je problem u svim atraktivnim velikim gradovima to što su postojeće najamnine, zbog regulacije cijena, daleko ispod tržišne vrijednosti. Zbog toga se ljudi drže starih ugovora.
– Postojeći ugovori postali su neka vrsta vrijednosnih papira čija vrijednost sigurno raste – smatra Braun.
On kaže da u starim stanovima ne ostaju samo stariji, već i ljudi koji privremeno odu raditi u drugi grad.
– Ne otkazuju stan jer bi se mogli vratiti nakon probnog rada, a tada više ne bi našli ništa cjenovno prihvatljivo – kaže Braun.
Spominje i još jednu grupu koja doprinosi nestašici:
– To su ljudi stariji od 40 godina, često razvedeni, uglavnom urbani intelektualci, koji su u vezi, ali žive odvojeno.
Takva si domaćinstva mogu priuštiti dva stana ne samo zbog visokih primanja, već prvenstveno zbog niskih najamnina po starim ugovorima. Oboje znaju da u slučaju prekida veze ne bi pronašli uporediv stan.
Model bori protiv simptoma, a ne protiv uzroka
Braun u modelu iz Mainca stoga ne vidi rješenje za budućnost.
– Za učesnike u razmjeni to se, naravno, isplati. Ali model se bori samo protiv simptoma, a ne protiv uzroka problema – ističe.
Štaviše, upozorava da bi masovna primjena takve ideje mogla oduzeti kapital potreban za novogradnju i sanaciju postojećih zgrada.
– Visoke najamnine kod novih ugovora imaju dva uzroka: visoke troškove i nestašicu. Za oboje su suodgovorni država i komune, jer one postavljaju pravila za gradnju i stalno ih zaoštravaju – zaključuje stručnjak.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.