Slučaj šetališta uz Vrbas u banjalučkom naselju Srpske Toplice, koji traje od prošlog ljeta, prerastao je iz pitanja uređenja obale u raspravu o procedurama, nadležnostima i dostupnosti informacija javnosti.
Naime, jedna od parcela na kojoj se izvode radovi na izgradnji šetališta nije u gradskom vlasništvu. Kao ambijentalna cjelina pod zaštitom je Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Za nju je grad trebalo da traži saglasnost Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju.
Član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika iz Republike Srpske Anđelina Ošap Gaćanović istakla je za naš Јutarnji program da nisu sve procedure ispoštovane.
Objasnila je da su nacionalni spomenici dobra koja su od nekog izuzetnog značaja narodima iz BiH.
– Bilo da se radi o kulturnom, istorijskom, vjerskom ili duhovnom značaju, oni su kao takvi definisani Dejtonom. Dakle, Komisija je jedna zajednička institucija koja ove spomenike od najveće važnosti za narode iz BiH proglašava, dodjeljuje im neku vrstu imuniteta, statusa, koji podrazumijeva i posebnu brigu, zaštitu. Propisano je da jednom kada Komisija nekom dobru dodjeli takav status, entiteti njihove vlade na čijem se teritoriju nalaze, preduzmaju sve pravne, administrativne, naučne, finansijske i tehničke mjere zaštite – dodaje Ošap Gaćanović.
Kaže, takvih dobara u Republici Srpskoj ima oko 250, a u Banjaluci 41.
– I ova konkretno cjelina u Srpskim Toplicama, koja je zaista specifična, proglašena je 2020. godine kao ambijentalna cjelina, odnosno kao kulturni pejzaž i zaista je unikatna iz razloga što se ne radi samo o nekom objektu, koji je, recimo, građevinsko dobroili djelo nekog arhitekta – kaže ona.
Dodaje da se već neko vrijeme problematizuju radovi na ovoj dionici.
-Već se problematizuju radovi, mora se konstatovati, da se radovi provode kroz zonu kojom se cijeli jedan pojas proglašava pod zaštitom. Tri termalna izvora koja su si koristila u doba Rimljana, stambene kuće iz osmanskog perioda, kao i tri bazena su resursi prema kojima se moramo odgovornije ponašati – ističe ona.
Dodaje da se dobrima mora pristupiti iz zakonite perspektive, odnosno da ne može pojedinac ili službenik da sam određuje kako se koristi resurs koji imamo.
– Dozvole za sve vrste izdaje Ministarstvo za prostorno uređenje, a ne Gradska uprava, tako da je ovdje došlo do tog da ovaj proces nije bio transparentan – dodaje ona.
RTRS
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.