Brisel bi u narednih nekoliko sedmica i mjeseci mogao praktično predstaviti model na koji će se nastaviti proces proširenja.
Iako se ne mora nužno očekivati zvanično predstavljanje, sudeći prema pozicioniranju zemalja članica i prijedloga koji su se pojavili u proteklih nekoliko dana, EU se približava rješenju kako pomiriti različita gledanja i interese pojedinih zemalja članica kako ovaj proces privesti kraju.
Različiti interesi u EU
Problem koji odavno postoji u Briselu kada je u pitanju zapadni Balkan može se pojednostaviti na sljedeći način: Kad je u pitanju proširenje EU na zapadni Balkan, postoje četiri grupe zemalja u EU: Jedna, koja okuplja neformalnu grupu Prijatelja zapadnog Balkana, snažno se zalaže za što ranije primanje ovih zemalja. Drugu grupu čine zemlje koje se slažu, ali traže da se ispune svi uslovi u procesu proširenja prije nego što se može početi razmatrati prijem. Treću grupu čine zemlje koje podržavaju što skoriji prijem Ukrajine u EU, a zapadni Balkan vide kao dio šireg procesa, dok četvrtu grupu čine zemlje koje nemaju preferenciju i glasaće onako kako se većina dogovori.
Čini se da je tek dolazak Donalda Trampa na čelo Amerike pokrenuo proces jer je inicirao mirovne pregovore s Ukrajinom i Rusijom za završetak rata koji je Rusija počela u februaru 2022. godine. Nakon toga Ukrajina je od EU tražila jasnoću kada i kako može očekivati da postane članica EU. Kada su zemlje na istoku EU tražile hitan prijem Ukrajine, druga grupa zemalja je pitala šta je sa zemljama zapadnog Balkana, koje su u procesu praktično od Solunskog samita 2003. godine.
Događaji koje sada gledamo kad je riječ o proširenju su finalizacija tog procesa: pravi se dogovor na nivou Evropskog savjeta kako će izgledati buduća strategija proširenja EU na Ukrajinu, Moldaviju i na zapadni Balkan.
Već smo pisali o njemačkom modelu, koji je predstavio Fridrih Merc, njemački kancelar, koji podrazumijeva kasniji prijem, ali trenutno uključivanje ovih zemalja u neke od internih procesa EU, bez prava glasa.
Novi prijedlozi
Drugi prijedlog stigao je od Prijatelja zapadnog Balkana, grupe koju čine Austrija, Slovenija, Hrvatska, Italija, Češka, Slovačka i Grčka. Oni predlažu što skorije uključivanje zemalja u proces proširenja u Zajedničko tržište EU, kao prvi korak ka članstvu. Dio plana je da se tokom pregovora po poglavljima i klasterima zemlje kako zaključuju ključna mjerila postepeno uključuju u te aspekte EU. Takođe, ove zemlje predviđaju viši nivo saradnje u strateški važnim oblastima za EU poput energije i migracija.
Marta Kos, evropska komesarka za proširenje, nedavno je govorila o sličnom modelu, iz čega se može zaključiti da je to u stvari dio istog procesa, s obzirom na to da ona kao komesarka dolazi iz Slovenije.
Države članice oprezne
Faris Kočan, ekspert za evropske integracije zapadnog Balkana i istraživač na Fakultetu za društvene nauke iz Ljubljane, za “Nezavisne” ukazuje na još jedan bitan segment rasprave o proširenju unutar EU: S jedne strane postoji potreba za proširenjem, a s druge strane oprez među državama članicama oko institucionalne spremnosti same EU.
“Rat u Ukrajini potpuno je promijenio percepciju proširenja – ono nije pitanje tehničkog usklađivanja i reformi, nego pitanje sigurnosti, geopolitičkog utjecaja i strateške autonomije EU kroz procese deglobalizacije i reindustrijalizacije gdje je zapadni Balkan jako bitan. Zapadni Balkan se u toj debati nalazi u pomalo paradoksalnoj situaciji. Formalno, zemlje regiona su mnogo duže u procesu pristupanja i u nekim segmentima tehnički su daleko ispred Ukrajine. Međutim, proces je godinama bio usporen zbog zamora od proširenja, bilateralnih sporova i unutrašnjih problema u samim državama regiona. Ukrajina je, zahvaljujući ratu i geopolitičkom značaju, dobila politički momentum koji zapadni Balkan dugo nije imao”, ističe on.
Kočan ukazuje na ono što je svakom stanovniku zapadnog Balkana odavno dio svakodnevice – želja za članstvom u EU koje se već godinama čini nedostižnim.
“Zbog toga danas postoji određena frustracija u regionu: zemlje zapadnog Balkana smatraju da su godinama čekale uz stalne zahtjeve za reformama, dok je Ukrajina veoma brzo dobila status kandidata i otvorila novu dinamiku odnosa s EU”, naglasio je on.
Dodao je da podrška koja postoji za Ukrajinu ne znači i brzo članstvo jer se zemlja nalazi u ratu i suočena je s potrebama brojnih reformi.
“Najrealnije je očekivati da bi prve naredne članice mogle biti pojedinačne zemlje zapadnog Balkana koje su najdalje odmakle u pregovorima, prije svega Crna Gora, eventualno Albanija ako zadrži tempo reformi. Ukrajina vjerovatno neće ući preko reda u kratkom roku, ali će imati veoma snažnu političku podršku i vjerovatno ubrzan proces u odnosu na klasičnu logiku proširenja. Suštinski, EU danas pokušava balansirati između dva cilja: očuvanja kredibiliteta prema zapadnom Balkanu i strateške potrebe da dugoročno veže Ukrajinu za evropski prostor”, smatra on.
Nezavisne novine
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.