Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) saopštila je da bi moglo da prođe i do devet mjeseci prije nego što vakcina protiv nove vrste ebole bude spremna za upotrebu.
Dok se Demokratska Republika Kongo i susjedna Uganda bore sa širenjem opasnog virusa, zdravstveni zvaničnici upozoravaju da broj sumnjivih slučajeva i smrtnih ishoda svakodnevno raste.
Razvoj vakcine bez kliničkih ispitivanja
Trenutno su u razvoju dvije potencijalne kandidat-vakcine protiv specifičnog soja Bundibugio (Bundibugyo), ali nijedna od njih još uvijek nije prošla neophodna klinička ispitivanja. Ovu informaciju potvrdio je savjetnik SZO dr Vasi Murti (Vasie Moorthy), a prenosi BBC.
Generalni direktor SZO Tedros Adhanom Gebrejesus izjavio je da je do sada zabilježeno 600 sumnjivih slučajeva ebole i 139 sumnjivih smrtnih ishoda.
On je dodao da se očekuje dalji rast ovih brojki zbog vremena koje je potrebno za zvanično otkrivanje i potvrdu prisustva virusa.
Geografsko širenje i nivo globalne opasnosti
Govoreći pred novinarima u Ženevi, Tedros je precizirao da je potvrđen 51 slučaj u Demokratskoj Republici Kongo, gdje je i registrovan prvi pacijent, kao i dva slučaja u susjednoj Ugandi.
SZO je u nedjelju proglasila vanrednu zdravstvenu situaciju od međunarodnog značaja, ali je naglašeno da epidemija još uvijek nije dostigla nivo pandemije. Komitet za vanredne situacije, nakon sastanka održanog u utorak, saglasio se da trenutna situacija ne predstavlja pandemijsku opasnost.
– SZO procjenjuje da je rizik od epidemije visok na nacionalnom i regionalnom nivou, a nizak na globalnom nivou – izjavio je šef SZO.
Potvrđeni slučajevi u DR Kongu registrovani su u istočnoj provinciji Ituri, koja je ujedno i sam epicentar epidemije, kao i u provinciji Sjeverni Kivu.
Kada je riječ o dva potvrđena slučaja u glavnom gradu Ugande Kampali, oba pacijenta su prethodno doputovala iz DR Konga, a jedno lice je preminulo.
Zdravstvene ustanove preopterećene, ljekari bez opreme
– Znamo da su razmjere epidemije u DR Kongu mnogo veće – upozorio je Tedros, dodajući da među preminulima ima i zdravstvenih radnika, što predstavlja poseban razlog za zabrinutost.
Lokalno medicinsko osoblje na terenu navodi da su pojedine zdravstvene ustanove potpuno preopterećene. Iako neophodna zaštitna oprema počinje da pristiže u ugrožene regije, ljekari tvrde da i dalje rade bez adekvatne zaštite.
Menadžerka hitnih programa organizacije Ljekari bez granica Triš Njuport potvrdila je da zdravstvene ustanove masovno upozoravaju da su pune sumnjivih slučajeva i da više nemaju slobodnog prostora za prijem novih pacijenata.
Kako bi se pomoglo u obuzdavanju zaraze, Vlada Velike Britanije najavila je hitnu finansijsku pomoć od 20 miliona funti.
Hronologija i porijeklo zaraze
Prvi poznati slučaj u ovoj epidemiji bila je medicinska sestra koja je razvila simptome i preminula 24. aprila u Buniji, glavnom gradu provincije Ituri. Njeno tijelo je potom prebačeno u Mongvalu, jedan od dva rudarska grada u kojima je kasnije prijavljen najveći broj oboljelih.
U toku je detaljna istraga SZO kako bi se utvrdilo koliko dugo se virus neprimjetno širio prije zvanične detekcije, ali je apsolutni prioritet u ovom trenutku zaustavljanje daljeg prenosa.
Kako se prenosi ebola: Virus se širi direktnim kontaktom sa tjelesnim tečnostima zaraženih i preko oštećene kože, a izaziva teška krvarenja i otkazivanje vitalnih organa.
Prvi put je otkriven 1976. godine na području današnjeg DR Konga, a smatra se da se na ljude proširio sa slijepih miševa.
Poznate su četiri vrste ebole koje izazivaju bolest kod ljudske populacije, uključujući i ozloglašeni soj Zair, sa kojim se DR Kongo već suočavao više puta. Ova afrička zemlja se trenutno bori sa svojom 17. epidemijom ebole po redu, ali soj Bundibugio, koji na ovom prostoru nije zabilježen više od decenije, predstavlja ogroman dodatni izazov. Ovaj specifični soj je do sada izazvao samo dvije epidemije u istoriji – u Ugandi 2007. i DR Kongu 2012. godine, kada je usmrtio oko trećine ukupnog broja zaraženih lica
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.