Tri godine su prošle od 4. maja 2023, kada je u masakru u selima Malo Orašje i Dubona kod Mladenovca ubijeno devetoro mladih, zbog čega je osuđen Uroš Blažić.
U Duboni i Malom Orašju danas (4. maja) obilježena je treća godišnjica masovnog ubistva, kada je Uroš Blažić ubio devet i teško ranio 12 mladih, zbog čega je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora od 20 godina.
U školskom dvorištu u Duboni vijence i cvijeće položili su članovi porodica stradalih, rodbina, prijatelji, mještani.
U ovom selu 4. maja 2023. Uroš Blažić je ubio brata i sestru – Milana (22) i Kristinu Panić (19), kao i Dalibora Todorovića (24).
U Malom Orašju vijenci i cvijeće su položeni na Ravnom Gaju, gdje su ubijeni Nikola Milić (14), Aleksandar Milovanović (17), Marko Mitrović (18), Lazar Milovanović (19), Nemanja Stevanović (21) i Petar Mitrović (25), koji je preminuo 50 dana nakon zločina.
Vlada Srbije je 19. septembra 2024. godine donijela odluku da se 3. i 4. maj ustanove kao Dani sjećanja na žrtve masovnih ubistava koja su se dogodila u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” u Beogradu i u Orašju i Duboni, a predviđeno je da se ti dani obilježavaju svake godine.
U osnovnim i srednjim školama u Srbiji do 8. maja obilježava se Nedjelja sjećanja i zajedništva, prenosi Tanjug.
Oporavak i dalje traje
Uroš Blažić je 4. maja 2023. iz automatske puške ubio devet i teško ranio 12 mladih, a pravosnažno je osuđen na kaznu zatvora od 20 godina.
Uroš Blažić je u decembru 2024. osuđen na 20 godina zatvora zbog stravičnog masakra, jer u vrijeme zločina nije imao navršenu 21 godinu, te nije mogla da mu bude izrečena kazna doživotnog zatvora.
Blažić je kobne večeri ubio devetoro i ranio 12 mladih ljudi u selima Dubona i Malo Orašje, između Mladenovca i Smedereva.
Zbog zločina je osuđen i njegov otac Radiša Blažić na 20 godina zatvora zbog nezakonitog držanja oružja kojim je zločin i počinjen.
Među teško ranjenima u napadu je i Nemanja Ilić. Ovaj mladić se i dan-danas oporavlja od posljedica ranjavanja.
“Što se tiče oporavka, noga mi je sada okej, ali i dalje imam problem sa kolenom, koje je ostalo ‘zamrznuto’. To mi i danas pravi probleme u kretanju, a imam i ograničen pokret ruke. Iskreno, u tom periodu posle ranjavanja sve mi je bilo teško”, kaže za Nova.rs ovaj hrabri mladić.
Dodaje da je oporavak bio dug i naporan i fizički i psihički, mada su, kako je rekao, fizičke posljedice ostale izraženije.
“Kad sam upucan, ništa nisam osetio. Probao sam da ustanem, ali nisam mogao”, ispričao je Nemanja.
Život zauvijek promijenjen
Kaže da mu je 4. maj zauvijek promijenio život.
“Promenio mi je pogled na život i na ljude uopšte. Posle takvog iskustva ne možeš više da gledaš stvari istim očima kao ranije. Neke stvari počneš drugačije da ceniš, a neke ljude i situacije sasvim drugačije posmatraš”, kaže on.
Nemanja ističe da nema psihičke posljedice u onom smislu u kojem ljudi to možda očekuju, ali da fizičke i dalje osjeća i nosi.
“Koleno je i dalje ukočeno, pokret ruke mi je ograničen, a i pri hodu se vidi da štedim tu nogu, pa deluje kao da hramljem”, navodi Nemanja.
Ističe da mu svaki 4. maj teško pada – vraćaju se slike svega onoga što se desilo 2023. godine.
“Kada se približi godišnjica, prvo mi se vrate sećanja, a odmah zatim i slike svega što se desilo. To su trenuci koji se sami vrate, bez obzira na to koliko vremena prođe. Iskreno, vreme ne leči. Samo naučiš da živiš sa tim i da nastaviš dalje, ali to ne znači da je prošlo”, iskren je Nemanja.
Navodi da je mnogo toga o samom događaju saznao tek kasnije…
“Postoje mnoge stvari koje sam tek kasnije saznao o samom događaju, ali je vremenom sve to postalo pomešano i danas ni sam ne znam šta sam sve čuo posle i šta mi je kada došlo do svesti”, kaže on i dodaje: “Mislim da me ljudi ponekad gledaju malo drugačije kada znaju šta sam preživeo. Ne mnogo, ali se oseti”.
Ističe da su mu posebno teško padala pitanja i komentari ljudi poput: “Kako nisi uspio da pobjegneš?”, a koji su dolazili od ljudi koji nisu razumjeli kroz šta je prošao.
“Na takve stvari nisam ni želeo da odgovaram, jer mislim da je svima jasno u kakvoj smo situaciji bili”, kaže on.
Drugi masakr u dva dana
Dodaje da su sa preživjelima u kontaktu i porodice stradalih u masakru.
“Preživele i porodice stradalih srećem često, jer živimo u istom selu, uvek se javimo jedni drugima i malo popričamo, ali izbegavamo da pričamo o kobnoj večeri, jer znam da im je teško i ne želim da produbljujemo rane”, priča Nemanja.
Masakar u selima Dubona i Malo Orašje kod Mladenovca dogodio se samo dan poslije masovne pucnjave u školi “Vladislav Ribnikar” 3. maja 2023, u kojoj je K.K., koji je tada imao 13 godina, ubio devet učenika i čuvara, a ranio pet đaka i nastavnicu istorije.
U nedjelju (3. maja) odata je pošta ubijenima u “Ribnikaru”, a o tom danu koji je njihove živote promijenio iz korijena, govorili su roditelji koji su u pucnjavi u toj školi u Beogradu ostali bez svoje djece.
Blažić je 4. maja 2023. hicima iz puške ubio devet osoba, a ranio 12. U masakru su ubijeni Petar Mitrović, Nemanja Stevanović, Lazar Milovanović, Marko Mitrović, Aleksandar Milovanović, Nikola Milić, Kristina i Milan Panić i Dalibor Todorović.
Tokom izricanja presude Urošu Blažiću sudija je naveo da je on postupao sa umišljajem, svjestan svojih djela i svjestan zabranjenosti tih djela.
“Učinio je sva četiri dela i oglašen je krivim. Kada je u pitanju jedinstvena kazna, sud je bio vezan odredbama Krivičnog zakonika i činjenicom da je u vreme izvršenja imao 20 godina i spada u kategoriju mlađih punoletnih lica, pa se ne može izreći kazna veća od 20 godina, na koju je i osuđen. Okrivljeni je prilikom preduzimanja radnji ispoljio istrajnost, brutalnost i odsustvo svake empatije, ostavljajući ih bez pomoći i mirno napuštajući lice mesta”, naveo je sudija.
Nezavisne novine
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.