Iako važi za jednu od vodom najbogatijih zemalja Evrope, stvarnost na terenu je poražavajuća: industrija, neplanska gradnja i nedostatak postrojenja za preradu voda pretvaraju bisere prirode u mrtve kanale.
Bosna i Hercegovina decenijama se ponosi svojim rijekama i izvorima kao simbolima života. Međutim, danas ti isti vodotoci sve više postaju mjesta odlaganja otpada i industrijskog zagađenja.
Prema podacima udruženja “Eko akcija” i “Aarhus centar u BiH”, brojne rijeke trpe nemar koji direktno ugrožava zdravlje ljudi.
Ko su najveći zagađivači?
Stav ekologa je jasan: trenutno su najkritičnije Bosna i Spreča, a odmah iza njih su Miljacka i Željeznica. Emina Veljović, izvršna direktorka Udruženja “Aarhus centar u BiH”, upozorava da se zbog nedostatka PRTR protokola (registar ispuštanja zagađujućih materija) tačno i ne zna ko koliko truje.
– Država nam je nazvana po rijeci Bosni, a najmanje brige imamo o njoj. Imamo potpuni pritisak od samog izvorišta uticajem kompleksa na Igmanu i Bjelašnici.
Mnogi industrijski kompleksi u Zeničko-dobojskom i Srednjobosanskom kantonu ne vrše adekvatna mjerenja voda koje otpuštaju – navodi Veljovićeva za „Avaz“.
Incidenti na Uni i Neretvi: Institucije “pokrivaju” zagađivače
Anes Podić iz Udruženja “Eko akcija” podsjeća da su se ekološki incidenti dešavali na gotovo svim većim rijekama, ali da su reakcije nadležnih redovno zakasnjele.
- Neretva: Kod hidroelektrane Ulog zabilježeno je trovanje ribe, ali su inspekcije ignorisale nalaze nezavisnih stručnjaka.
- Una: Prošle godine jedna od najčistijih rijeka Evrope postala je smeđa i mutna od Bihaća do Novog Grada zbog ispuštanja materija iz nepoznatog izvora.
- Bosna: Rijeka je više puta postajala crvena, a jedina mjera bila je molba zagađivačima da „umanje proizvodnju“, bez konkretnih kazni.
– Utisak je da je institucijama važnije da pokriju zagađivače papirima i dozvolama nego da zaštite rijeke – upozorava Podić.
Turizam kao nova prijetnja
Pored industrije i rudarskih projekata, novi problem je neplanski turizam. Ljepota naših rijeka privlači investitore koji nelegalno grade objekte u samom pojasu vodnog dobra.
– Gotovo da nema brzaka na Uni gdje nije izgrađen restoran ili hotel sa kanalizacijom koja završava direktno u rijeci. To trajno uništava riječne obale – ističe Podić.
Pravni vakuum: Krivične prijave bez epiloga
Udruženja su podnijela brojne krivične prijave, ali Tužilaštva rijetko izdaju čak i najobičnije prekršajne naloge. Problem je što inspekcije na teren izlaze i po deset dana nakon havarije, kada je voda već odnijela dokaze zagađenja.
Ekolozi poručuju da je ratifikacija PRTR protokola nužna na evropskom putu BiH, ali i da se industrijski razvoj ne smije koristiti kao izgovor za uništavanje životne sredine.
Bez efikasne zaštite, naše rijeke će za par godina postati samo “polumrtve vode” Evrope.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.