Državni funkcioner u BiH može formalno otići u penziju, iz budžeta dobiti desetine hiljada KM otpremnine, a zatim ponovo aktivirati profesionalni status i nastaviti primati platu.
Na ovu praksu godinama upozoravaju revizori, mediji, nevladine organizacije i parlamentarci, ali rupa u propisima i dalje postoji.
Problem je posebno došao u fokus nakon slučaja bivše parlamentarke SNSD-a Dušanke Majkić, koja je 2015. godine nakon sticanja uslova za penziju dobila otpremninu, a zatim ponovo aktivirala status profesionalne parlamentarke.
Kancelarija za reviziju institucija BiH godinama u svojim izvještajima ukazuje da nema konkretnih izmjena regulative koje bi riješile pitanje isplate otpremnine i ponovnog aktiviranja radnopravnog statusa.
Kako je moguće uzeti otpremninu i nastaviti raditi?
Pravo na otpremninu proizlazi iz Zakona o platama i naknadama u institucijama BiH i odluke kojom je uređeno ostvarivanje tog prava.
Prema propisima, zaposleni u institucijama BiH prilikom odlaska u penziju ima pravo na otpremninu u visini šest ostvarenih neto plata iz prethodnih šest mjeseci ili šest prosječnih mjesečnih neto plata u BiH iz prethodne godine, ukoliko je to za njega povoljnije, piše Klix.
Kod većine zaposlenih odlazak u penziju znači i završetak radnog angažmana. Kod izabranih zvaničnika, međutim, mandat koji su dobili na izborima ne prestaje samim sticanjem uslova za penziju.
Tako funkcioner može formalno prekinuti radni odnos zbog penzionisanja, ostvariti pravo na otpremninu, a zatim ponovo aktivirati profesionalni status i nastaviti obavljati isti mandat.
Drugim riječima, otpremnina može biti isplaćena osobi koja praktično nastavlja da radi.
Slučaj Dušanke Majkić
Jedan od najpoznatijih primjera dogodio se 2015. godine, kada je tadašnja zastupnica SNSD-a Dušanka Majkić nakon sticanja uslova za penziju formalno prekinula radni odnos.
Dobila je otpremninu od 28.998 KM, a potom ponovo aktivirala status profesionalne parlamentarke.
Kancelarija za reviziju institucija BiH detaljno je analizirala ovaj slučaj. Revizori su utvrdili da je radni odnos bio prekinut svega tri dana, da je isplaćena navedena otpremnina, te da je radnopravni status ponovo aktiviran u Parlamentarnoj skupštini BiH u istom mjesecu.
Zbog toga su revizori još tada upozorili da bi praksu ponovnog aktiviranja statusa profesionalnog zastupnika nakon odlaska u penziju i isplate otpremnine trebalo preispitati.
Majkić je, s druge strane, tvrdila da nije učinila ništa protivzakonito i da joj je otpremnina pripadala po zakonu.
– Nisam uticala na to da dobijem tu otpremninu – govorila je tada Majkić, koja je odbila vratiti novac, navodeći da to nisu učinili ni parlamentarci prije nje, piše Klix.
Suština problema upravo je u tome što nije utvrđeno da je Majkić zaobišla zakon kako bi ostvarila pravo. Njen slučaj je pokazao šta postojeći propisi omogućavaju.
Majkić nije bila jedini slučaj
Slučaj Dušanke Majkić privukao je veliku pažnju javnosti, ali praksa nije počela niti završila njom.
Istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo pokazalo je da je tokom 11 godina za otpremnine 15 funkcionera Parlamentarne skupštine, Savjeta ministara i Predsjedništva BiH isplaćeno blizu 440.000 KM.
Većina njih je nakon primanja otpremnine nastavila raditi.
Među njima su bili funkcioneri iz različitih političkih stranaka.
Prema podacima koje je objavio CIN, Nebojša Radmanović je 2014. godine kao član Predsjedništva BiH dobio 34.130 KM otpremnine, a potom nastavio političku karijeru, prvo kao delegat, a zatim kao zastupnik u državnom parlamentu.
Sredoje Nović je 2015. godine dobio 28.748 KM otpremnine nakon mandata ministra civilnih poslova, a potom nastavio profesionalni angažman kao delegat u Domu naroda. Nović je za CIN potvrdio da je istovremeno primao platu i penziju.
Slični primjeri bili su Bariša Čolak, Jakov Galić i drugi državni funkcioneri.
Ono što je 2015. godine predstavljano kao „slučaj Majkić“ tako je vremenom postalo sistemski problem.
Parlament godinama zna za problem
Problem nije ostao nepoznat ni zakonodavcu.
Tadašnji državni zastupnik Damir Arnaut još je 2016. godine predložio izmjene Zakona o platama i naknadama kojima je želio ograničiti iznose otpremnina.
Tadašnje rješenje omogućavalo je da najviši državni funkcioneri dobiju otpremnine veće od 25.000 ili čak 30.000 KM.
Arnaut je predlagao da ostane princip šest plata, ali da maksimalna otpremnina ne može biti veća od 12 prosječnih neto plata u BiH.
Međutim, ti prijedlozi nisu doveli do trajnog rješavanja problema.
Arnaut je izmjene ponovo predlagao u mandatu od 2018. do 2022. godine. Predstavnički dom je u aprilu 2022. ponovo usvojio njegov prijedlog kojim bi maksimalne otpremnine političara bile značajno smanjene.
On je tada podsjetio da je identično rješenje ranije već prošlo Predstavnički dom, ali nije dobilo podršku u Domu naroda.
Jedan problem su velike otpremnine, drugi povratak na posao
Važno je razlikovati dva problema.
Smanjenje maksimalne otpremnine može ograničiti isplate od 30.000 i više KM, ali samo po sebi ne zatvara mogućnost da funkcioner dobije otpremninu, a zatim se praktično odmah vrati na profesionalni mandat.
Za potpuno rješavanje problema potrebno je urediti upravo vezu između isplate otpremnine i ponovnog aktiviranja radnopravnog statusa.
Revizori godinama upozoravaju na istu stvar
Da nije riječ samo o političkim prepirkama pokazuje i stav Kancelarije za reviziju institucija BiH.
Revizori su još nakon slučaja Dušanke Majkić preporučivali preispitivanje prakse ponovnog aktiviranja profesionalnog statusa nakon penzionisanja i isplate otpremnine.
Pri tome, ne postoji jedna odredba u kojoj doslovno piše da funkcioner može uzeti otpremninu i odmah se vratiti na posao.
„Rupa“ nastaje kombinacijom više propisa i prava.
Jedni omogućavaju otpremninu prilikom penzionisanja, drugi ne povezuju penzionisanje sa prestankom izbornog mandata, dok propisi o penzijskom osiguranju omogućavaju da osoba koja je ostvarila pravo na penziju ponovo radi i pod određenim uslovima istovremeno prima penziju.
Rezultat je pravno moguća situacija koja je za veliki dio javnosti potpuno suprotna smislu otpremnine.
Otpremnina bi, u najjednostavnijem značenju, trebalo da predstavlja novčanu sigurnost osobi koja završava radni vijek. Kod državnih funkcionera ona se može pretvoriti u jednokratnu isplatu između dva gotovo neprekinuta perioda primanja plate iz istog budžeta.
Upravo je Arnaut prilikom jednog od ranijih pokušaja izmjena zakona argumentovao da svrha otpremnine treba biti olakšavanje tranzicije prilikom odlaska u penziju, a ne isplata enormne nagrade.
Kako bi se problem mogao riješiti?
Suštinsko rješenje ne bi moralo značiti ukidanje prava na otpremninu svim zaposlenima u institucijama BiH.
Jedna mogućnost bila bi da se zakonom precizira da izabrani ili imenovani funkcioner koji nakon ispunjavanja uslova za penziju nastavlja profesionalno obavljati mandat nema pravo na isplatu otpremnine sve do stvarnog prestanka radnog angažmana.
Druga mogućnost bila bi uvođenje obaveze vraćanja otpremnine ukoliko osoba nakon penzionisanja u određenom periodu ponovo zasnuje profesionalni radni odnos u institucijama BiH.
Time bi se sačuvalo pravo na otpremninu za one koji zaista završavaju radni angažman, ali bi se onemogućilo da formalni prekid zaposlenja od svega nekoliko dana bude dovoljan za isplatu desetina hiljada KM javnog novca.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.