Septembar ima neku svoju književnu atmosferu.
Ljeto polako ostaje iza nas, dani postaju kraći, jutra hladnija, a život se vraća u svoju rutinu. Poslije mjeseci putovanja, gužve i bezbrižnijeg ritma, dolazi vrijeme kada ponovo tražimo mir. A malo je boljih mjesta za taj mir od dobre knjige.
Zato septembar mnogi doživljavaju kao pravi početak čitalačke sezone.
To je mjesec za romane kojima se vraćamo, za priče koje dugo stoje na polici i čekaju pravi trenutak, ali i za knjige koje prvi put otvaramo uz šolju kafe i zvuk kiše iza prozora.
„Sto godina samoće“ – Gabrijel Garsija Markes
Ako postoji roman koji može da vas potpuno uvuče u svoj svijet, onda je to priča o porodici Buendija i Makondu. Markesov magični realizam savršen je za sporije septembarske dane, kada imamo vremena da se prepustimo priči koja traje generacijama.
„Majstor i Margarita“ – Mihail Bulgakov
Knjiga kojoj se čitaoci vraćaju iznova jer svaki put otkriju nešto novo. Satira, ljubav, filozofija i fantazija spojeni su u roman koji ne pristaje na jednostavna tumačenja.
„Norveška šuma“ – Haruki Murakami
Septembar traži malo melanholije, a Murakami je majstor upravo takve atmosfere. Ovo je roman o ljubavi, odrastanju, gubitku i uspomenama koje ne prestaju da žive ni kada ljudi odu iz našeg života.
„Mali princ“ – Antoan de Sent Egziperi
Neke knjige nisu ni dječije ni odrasle. One su jednostavno ljudske. „Mali princ“ je jedna od njih. U septembru, kada se vraćamo svakodnevnim obavezama, vrijedi ponovo pročitati knjigu koja nas podsjeća na ono što u toj svakodnevici najlakše zaboravimo.
„Derviš i smrt“ – Meša Selimović
Težak, snažan i duboko ličan roman koji postavlja pitanja o čovjeku, vlasti, vjeri, pravdi i slobodi. Selimovićev jezik traži vrijeme i pažnju, a upravo zato septembar može biti pravi trenutak za njegovo čitanje.
„Prohujalo sa vihorom“ – Margaret Mičel
Velika priča za duge večeri. Rat, ljubav, gubitak i borba za opstanak čine ovaj roman jednim od onih kojima se čitaoci vraćaju kada žele da potpuno pobjegnu u neko drugo vrijeme.
„Zločin i kazna“ – Fjodor Dostojevski
Ako ste raspoloženi za ozbiljnije čitanje, septembar je odličan trenutak za Dostojevskog. Raskoljnikovljeva unutrašnja borba i pitanje granice između ideje i zločina ostaju jednako snažni i danas.
A možda je upravo u tome čar septembra.
Ne moramo uvijek čitati nešto novo. Ponekad je dovoljno uzeti knjigu koju smo davno pročitali i otvoriti je ponovo. Jer neke knjige se ne mijenjaju.
Mi se mijenjamo.
I zato ista rečenica, pročitana nakon nekoliko godina, može odjednom imati potpuno drugo značenje.
Septembar je možda najbolji mjesec da provjerimo koliko smo se promijenili.
Otvorimo knjigu.
Utišajmo telefon.
Pustimo kišu da radi svoje.
I čitajmo.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.