Malo je komičara koji su uspjeli da običnu svađu pretvore u klasik, hotelskog vlasnika u televizijsku instituciju, a apsurd u umjetnost.
John Cleese, jedan od stubova grupe Monty Python i tvorac legendarnog Basila Fawltyja, danas slavi 87. rođendan. Njegov humor nije tražio da se svijet promijeni. Bilo je dovoljno da ga pokaže onakvim kakav jeste, pa da sve počne da izgleda potpuno besmisleno.
Od studenta prava do čovjeka koji je ismijao sve
John Marwood Cleese rođen je 27. oktobra 1939. godine u mjestu Weston-super-Mare u Engleskoj. Studirao je pravo na Univerzitetu Cambridge, ali je studentska humoristička grupa Cambridge Footlights usmjerila njegov život u sasvim drugom pravcu.
U Cambridgeu je upoznao Grahama Chapmana, s kojim će kasnije ostvariti jednu od najvažnijih autorskih saradnji u britanskoj komediji. Cleese je počeo da piše za televiziju i radio, a ubrzo se našao među ljudima koji će promijeniti način na koji se humor pravi i emituje.
Godine 1969. počelo je prikazivanje serije „Monty Python’s Flying Circus“, projekta koji je okupio Cleesea, Chapmana, Michaela Palina, Erica Idlea, Terryja Jonesa i Terryja Gilliama.
Njihov humor nije se oslanjao na klasičnu postavku šale i očekivani završetak. Skeč je mogao da prekine sam sebe, likovi su se raspravljali o pravilima razgovora, a potpuno besmislena situacija tretirala se kao pitanje od državnog značaja. Publika je dobila komediju koja je istovremeno bila inteligentna, nadrealna i namjerno bezobrazna prema ustaljenim pravilima.
Mrtvi papagaj koji nikako da umre
Ako postoji skeč koji najbolje pokazuje Cleeseovu komičarsku preciznost, to je „Dead Parrot“, odnosno scena s mrtvim papagajem.
Cleese igra kupca koji pokušava da objasni prodavcu da je ptica koju mu je prodao mrtva. Prodavac, kojeg igra Michael Palin, uporno odbija da prizna očigledno i izmišlja sve nevjerovatnije izgovore.
Što su činjenice jasnije, prodavčeva objašnjenja postaju apsurdnija. Cleeseova sve veća frustracija i Palinova hladnokrvnost pretvaraju banalnu reklamaciju u savršenu komediju o ljudima koji će radije braniti očiglednu besmislicu nego priznati grešku.
Upravo je to bio jedan od zaštitnih znakova Monty Pythona: što se lik ozbiljnije ponaša, situacija postaje smješnija.
Grupa je potom snimila filmove „Monty Python and the Holy Grail“, „Life of Brian“ i „Monty Python’s The Meaning of Life“. Njihov uticaj proširio se daleko izvan britanske televizije, a apsurdni humor postao je važan dio komičarske tradicije koja je uslijedila.
Basil Fawlty: vlasnik hotela kojem je svaki gost neprijatelj
Poslije Monty Pythona Cleese je stvorio još jednog nezaboravnog lika. U seriji „Fawlty Towers“, koju je napisao zajedno s tadašnjom suprugom Connie Booth, igrao je Basila Fawltyja, vlasnika malog hotela koji ima ambiciju da vodi ugledan posao, ali mu ljudska bića uporno kvare planove.
Basil je snob, sitničav, nervozan i uvjeren da je okružen nesposobnim ljudima. Njegova supruga Sybil često ima više zdravog razuma od njega, dok se španski konobar Manuel trudi da radi posao uprkos tome što ga šef tretira kao hodajuću katastrofu.
Serija je imala samo 12 epizoda, raspoređenih u dvije sezone, prikazane 1975. i 1979. godine. Ipak, ostavila je trag koji mnoge dugovječnije humorističke serije nisu uspjele da ostave.
Tajna nije bila samo u replikama. Cleese je koristio svoju visinu, ukočeno držanje, nagle promjene raspoloženja i fizičku komediju da Basila pretvori u čovjeka koji svakim pokušajem da uspostavi red izaziva još veći haos.
Zanimljivo je da je inspiracija za seriju djelimično došla iz iskustva članova Monty Pythona u hotelu Gleneagles u Torquayu, gdje se vlasnik Donald Sinclair ponašao toliko neobično da je postao idealan materijal za komediju.
„A Fish Called Wanda“: kada je komedija osvojila i Hollywood
Cleese nije ostao vezan samo za televizijske skečeve. Godine 1988. napisao je scenario i odigrao jednu od glavnih uloga u filmu „A Fish Called Wanda“, kriminalističkoj komediji reditelja Charlesa Crichtona.
U filmu glumi Archieja Leacha, advokata uvučenog u priču o pljački dijamanata, prevarantima i nizu sve luđih pokušaja da se dođe do plena. Partneri na ekranu bili su mu Jamie Lee Curtis, Kevin Kline i Michael Palin.
Kline je za ulogu Kena Pilea osvojio Oscara za najbolju sporednu mušku ulogu, dok je Cleese dobio nominaciju za scenario. Film je postao veliki međunarodni hit i pokazao da njegov humor može da funkcioniše i u sofisticiranoj filmskoj komediji, a ne samo u kratkim televizijskim skečevima.
Cleese je za scenario i glumu u ovom filmu dobio i BAFTA priznanja, potvrdivši da nije samo izvođač koji zna da izgovori dobru repliku, nego i autor koji umije da izgradi čitavu komičnu konstrukciju.
Čovjek od 196 centimetara i prezime koje je nekada bilo Cheese
Cleese je poznat i po visini od oko 196 centimetara, koja je dodatno naglašavala njegovu fizičku prisutnost na ekranu. Kao dječak bio je veoma visok za svoj uzrast, a kasnije je upravo ta pojava postala dio njegovog komičarskog izraza.
Još neobičnija je priča o porodičnom prezimenu. Njegov otac Reginald Francis Cleese rođen je s prezimenom Cheese, ali je odlučio da ga promijeni u Cleese, smatrajući da bi mu prvobitno prezime moglo stvarati probleme.
John je tako karijeru izgradio pod prezimenom koje je njegov otac izabrao umjesto onog koje je porodica ranije nosila. Teško je zamisliti da bi „John Cheese“ zvučalo jednako ozbiljno na odjavnoj špici, mada bi se sasvim lijepo uklopilo u neki skeč Monty Pythona.
Zašto Cleese i dalje znači više od nostalgije
John Cleese tokom decenija igrao je u filmovima i serijama različitih žanrova. Publika ga pamti i kao Q-ovog saradnika, a zatim i nasljednika u svijetu Jamesa Bonda, kao i po ulozi kralja Harolda u filmovima „Shrek“. Pojavio se i u prva dva filma o Harryju Potteru, kao duh Nearly Headless Nick.
Ipak, njegov najveći doprinos nije samo u broju uloga, već u načinu na koji je gradio humor. Cleese je razumio da su ljudi često najsmješniji upravo kada sebe shvataju previše ozbiljno. Njegovi likovi pokušavaju da sačuvaju autoritet, ugled i kontrolu, a publika gleda kako im sve to klizi iz ruku.
Od mrtvog papagaja do Basila Fawltyja, John Cleese je pokazao da za veliku komediju nisu potrebne komplikovane okolnosti. Dovoljni su čovjek koji ne želi da prizna da nije u pravu i neko ko je spreman da ga natjera da to dokaže.
SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.