Predizborna kampanja u Republici Srpskoj završena je, a jedan od njenih najzanimljivijih fenomena ostala je otvorena borba za premijersku funkciju – poziciju za koju građani nisu direktno glasali.
Draško Stanivuković je tokom kampanje svoju političku poruku snažno vezao upravo za mjesto predsjednika Vlade Republike Srpske. Već prvog dana zvanične kampanje, 4. septembra, na karavanu Pokreta „Sigurna Srpska“ pojavila se poruka „Draško Stanivuković premijer“, a nekoliko dana kasnije predstavljen je i „Ugovor sa narodom“ sa konkretnim obavezama koje je Stanivuković najavljivao za prvih 100 dana eventualnog mandata na čelu Vlade.
To je bilo neuobičajeno za izborni sistem Republike Srpske.
Građani na izborima nisu birali premijera. Predsjednika Vlade nakon izbora predlaže predsjednik Republike Srpske, dok Vladu potvrđuje Narodna skupština Republike Srpske. Zbog toga se ime budućeg premijera ne nalazi na glasačkom listiću kao posebna izborna trka.
Ipak, tokom kampanje premijerska funkcija postala je jedna od centralnih političkih tema.
Stanivuković je u javnim nastupima govorio kao kandidat za budućeg predsjednika Vlade, dok je istovremeno lider SNSD Milorad Dodik javno poručivao da Stanivuković neće biti premijer. Time je pitanje ko bi mogao sastaviti buduću Vladu postalo dio predizborne kampanje, iako se o samom mandataru formalno odlučuje tek nakon izbora.
Politički analitičar Radomir Nešković ocijenio je za Srpskainfo da se prvi put u Republici Srpskoj premijerska pozicija koristila u izbornoj stranačkoj kampanji. Prema njegovom tumačenju, takva kampanja služi i tome da se biračima unaprijed predstavi određeni politički scenario – ko bi mogao biti budući premijer i šta bi njegova vlast mogla donijeti.
Zašto je Stanivuković to uradio?
Jedan od razloga bio je da se izborna kampanja ne svede samo na osvajanje poslaničkih mandata, već da se biračima predstavi šira slika vlasti nakon izbora.
Stanivuković je tokom kampanje pokušavao da svoju listu pozicionira kao političku snagu koja bi, u slučaju dovoljne podrške i odgovarajuće postizborne skupštinske većine, mogla učestvovati u formiranju nove Vlade.
Zbog toga je poruka „Stanivuković – premijer“ imala drugačiju funkciju od klasičnog predizbornog slogana. Ona je unaprijed nudila odgovor na pitanje ko bi mogao voditi Vladu nakon izbora.
Istovremeno, takav pristup otvorio je i drugo pitanje – koliko se kampanja za predsjednika Republike Srpske potisnula u drugi plan. Tokom kampanje dio javne pažnje zaista se preselio na sukob oko buduće premijerske funkcije između Stanivukovića i Dodika.
Stanivuković je tu poruku dodatno učvrstio predstavljanjem „Ugovora sa narodom“, u kojem je najavio poteze poput udaljavanja kladionica od škola, trinaeste penzije, ukidanja PDV-a na lijekove, revizije pojedinih poslova i promjena u obrazovanju i zdravstvu.
Tako je kampanja završena, ali je ostalo pitanje koje se nije moglo riješiti na samom biračkom mjestu: ko će nakon izbornog dana imati dovoljno političke podrške da formira vlast i ko će na kraju sjesti u premijersku fotelju?
Upravo zato će ovogodišnja kampanja ostati zanimljiva i zbog jedne neuobičajene stvari – građanima je intenzivno nuđena slika budućeg premijera, iako tog premijera nisu direktno birali.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.