U Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske svake sedmice obave dvije do tri DNK analize radi utvrđivanja očinstva, a rezultati pokazuju da se u 25 do 30 odsto slučajeva sumnje muškaraca pokažu opravdanim.
Direktor Zavoda Željko Karan upozorava da ovaj podatak nikako ne znači da toliko očeva u ukupnoj populaciji nije biološki povezano sa djecom.
Kada sumnja postane razlog za DNK test
DNK analize u Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske obuhvataju dvije oblasti – forenzičku obradu bioloških tragova prikupljenih na mjestima izvršenja krivičnih djela i testiranja kojima se utvrđuje očinstvo.
– Prvo radimo forenzičke analize, gdje se obrađuju svi biološki uzorci koji sadrže DNK, bilo da su uzeti ovdje u laboratoriji kao nesporni uzorci ili su dostavljeni sa terena, na primjer, tragovi sa mjesta izvršenja krivičnog djela – pojasnio je Karan za Srnu.
Kada je riječ o utvrđivanju očinstva, zahtjevi u Zavod stižu po nalogu suda, ali i na privatni zahtjev građana.
– Sudska testiranja najčešće su u vezi sa postupcima priznavanja ili osporavanja očinstva, alimentacije i brakorazvodnih parnica – rekao je Karan.
Dodao je da se građani često obraćaju Zavodu i samoinicijativno, bez pokretanja sudskog postupka, kako bi razriješili lične dileme.
DNK analiza daje nedvosmislen odgovor
Za razliku od nekadašnjih metoda, koje su mogle isključiti očinstvo sa određenim stepenom vjerovatnoće, savremena DNK analiza daje jasan odgovor.
– DNK analiza će apsolutno i jednoznačno pokazati da li je neka osoba otac određenog djeteta ili nije – naglasio je Karan.
Prema njegovim riječima, u 25 do 30 odsto slučajeva kod osoba koje već sumnjaju u očinstvo ispostavi se da za tu sumnju postoji osnova.
Ipak, Karan je upozorio da se ovaj podatak često pogrešno tumači.
– Mi se uklapamo u svjetski prosjek. Od onih koji sumnjaju, u 25 do 30 odsto slučajeva ispostavi se da je njihova sumnja opravdana. Ali, nije tačno da 30 odsto očeva nisu biološki očevi. To nije opšti populacioni prosjek, već procenat među ljudima koji već imaju razlog da sumnjaju i dolaze da tu sumnju potvrde ili opovrgnu – objasnio je Karan.
Za pravu statistiku trebalo bi testirati hiljade porodica
Da bi se dobila pouzdana slika o zastupljenosti slučajeva u kojima muškarci nisu biološki očevi djece koju smatraju svojom, bilo bi potrebno sprovesti mnogo obimnije istraživanje.
Karan navodi da bi za utvrđivanje opšteg populacionog prosjeka trebalo testirati između 7.000 i 8.000 pojedinačnih uzoraka, što bi omogućilo relevantniju statističku procjenu.
Tokom rada u Zavodu susretali su se i sa neobičnim životnim pričama koje pokazuju koliko dugo neke porodične dileme mogu ostati nerazriješene.
– U Zavodu smo se tokom rada susretali i sa neobičnim životnim situacijama, poput slučaja devedesetogodišnjeg muškarca koji je želio da utvrdi da li je njegova kćerka, tada u šezdesetim godinama, zaista njegovo biološko dijete, kako bi mogao mirno da umre – ispričao je Karan.
Srna
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

