Ponuda Slobodana Miloševića Medlin Olbrajt da SR Jugoslavija postane članica NATO-a bila je očajnička ponuda jedne male, sirote zemlje, koja je bila izložena velikoj vojnoj prijetnji.
Rekao je ovo nedavno Momir Bulatović, predsjednik Savezne Vlade SRJ u vrijeme NATO agresije 1999. godine, koji je dodao da je ta ponuda došla na kraju, kao i da je tadašnje rukovodstvo SRJ prije toga ponudilo rudnike na koncesiju, na šta su dobili odgovor da je to interesantno, ali da neće.
– Druga ponuda je bila baza, rekli smo im treba vam baza, daćemo vam mi bazu sa simboličnom naknadom, i dobili smo odgovor ne hvala. Nije im trebala saglasnost jedne države, jer bi kasnije morali da pitaju i Avganistan i Siriju i Libiju i bilo koga – ispričao je Bulatović.
Kako kaže, konačno, u krajnjem očaju, rekli smo da je bolje da SRJ bude članica NATO-a da bi se izbjeglo bombardovanje.
– Oni su se nasmijali, rekli da je to interesantno, ali da ne može ni to – kaže Bulatović.
Prema njegovim riječima, NATO je tada htio da gospodari svijetom, a SRJ im je poslužila i kao laboratorijski primjerak.
– Mi smo bili divan laboratorijski primjerak, oni su govorili da će da nas unište za 72 sata, ali vidite nismo mi tu ništa krivi, nismo bili ni blesavi, ni suludi, ko bi lud zaratio svoju zemlju i svoj narod sa tako velikom silom, ali je njima trebao jedan mali, prljavi rat, kao što uvijek treba kroz istoriju – navodi Bulatović.
Vazdušni napadi na SRJ počeli su 24. marta 1999. godine i trajali su 11 nedjelja. U njima je, prema različitim procjenama, poginulo između 1 200 i 4 000 ljudi.
NATO je izvodio napade na SRJ sa brodova u Jadranu, iz četiri vazduhoplovne baze u Italiji, a u nekim operacijama učestvovali su i strateški bombarderi koji su poletali iz baza u zapadnoj Evropi i u SAD.
U bombardovanju, koje je trajalo 78 dana, teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture…
mondo.rs
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.