Prije kamera, digitalnih potpisa i zaštitnih holograma, u drevnoj Kini autentičnost važnih dokumenata provjeravala se pomoću običnog papira. Trik je bio u tome da se dokument pocijepa, a zatim ponovo sastavi.
Postupak je bio jednostavan, ali veoma domišljat. Dokument bi se ručno pocijepao na dva dijela, tako da nastanu nepravilne ivice koje je bilo teško unaprijed predvidjeti i vjerno ponoviti.
Jedan dio zadržavala je jedna strana, a drugi druga. Preko mjesta spajanja ispisivao se tekst ili su stavljani pečati.
Papir kao dokaz autentičnosti
Kada bi kasnije trebalo dokazati da je dokument originalan, obje strane donosile bi svoje dijelove papira. Nepravilne ivice morale su se savršeno uklopiti, dok su tekst ili pečat morali da se nastavljaju bez prekida.
Ako se dijelovi nisu poklapali, postojala je sumnja da je dokument zamijenjen ili falsifikovan.
Jednostavna metoda koja je otežavala prevaru
Ovakav sistem pokazuje da zaštita važnih dokumenata nije uvijek zahtijevala složenu tehnologiju. Falsifikatoru nije bilo dovoljno da prepiše tekst ili napravi kopiju pečata. Morao je da reprodukuje i nepravilnosti nastale cijepanjem papira.
Tako je sam papir postajao dio dokaza o autentičnosti dokumenta.
O ovom neobičnom načinu zaštite dokumenata piše Politikin Magazin.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.