Tajvan mnogi hvale zbog odnosa prema pandemiji korona virusa. Na 23 miliona stanovnika zabilježeno je samo šest umrlih. Tajvanska iskustva bi mogla poslužiti i ostalima, pa i za vrijeme nakon ublažavanja mjera.
U borbi protiv korona virusa mnogo toga se može naučiti od Tajvana. Između ostalog i kako se ponašati kada pandemija prođe. Još do prije nekoliko sedmica je sve izgledalo drugačije. Tajvan je svega 130 kilometara udaljen od kineske obale.
Nekoliko stotina hiljada Tajvanaca živi u samoj Kini, a prošle godine je preko dva miliona Kineza posjetilo ovo ostrvo-državu. Veze između zemlje matice i Tajvana su prisne. Uprkos tomu je na Tajvanu dosad zabilježeno svega 500 zaraženih i šest umrlih od posljedica zaraze – na 23 miliona stanovnika. Statistički gledano na svijetu nema zemlje koja se bolje nosi s pandemijom, piše “Deutsche Welle”.
Iskustva s prijašnjim pandemijama
Svojom ranom i energičnom reakcijom na izbijanje pandemije Tajvan je globalno zaslužio epitet “uspješne priče”.
– Drugačije nego praktički svaka druga zemlja, Tajvan je prvi val korona virusa savladao začuđujuće dobro – kaže Ryan Hass, stručnjak američkog think-tanka Brookings.
Tajna Tajvana vjerojatno leži u brzoj reakciji. Još u decembru prošle godine kada su se pojavile prve vijesti o tajanstvenoj upali pluća u kineskoj metropoli Vuhanu, na Tajvanu se upalio znak za uzbunu. Sjećanje na pandemiju SARS virusa iz 2003. sa stotinama zaraženih i 73 mrtva su još uvijek svježa. I vlasti drže u stanju pripravnosti.
Još dok su se kineske vlasti izmotavale, Tajvan je Svjetsku zdravstvenu organizaciju (SZO) obavijestio o opasnosti prenošenja korona virusa sa čovjeka na čovjeka. Ali, na ovaj email niko nikad nije odgovorio. To je slučaj zbog kojeg je američki predsjednik Donald Tramp Svjetsku zdravstvenu organizaciju kasnije optužio da je ignorisala rana upozorenja.
Brza reakcija
S obzirom na to da komunistički režim u Kini Tajvan još uvijek smatra dijelom svoje teritorije, ova ostrvska zemlja ne smije biti članicom SZO-a. Za Peking je politika važnija od zdravlja, kažu kritičari Kine. Nakon što je 2016. u Tajvanu na vlast došla predsjednica Tsai Ing-wen koja je posebno kritična prema Kini, SZO na pritisak Kine ostrvskoj zemlji više ne dopušta ni promatračku ulogu. SZO zapravo Tajvan smatra dijelom Kine. To djelomice ima apsurdne posljedice: nakon izbijanja pandemije u Kini i upozorenja SZO-a, zemlje poput Italije i Vijetnama su ukinule letove za Tajvan iako tamo u tom trenutku uopšte nije bilo zaraženih. Mnogi Tajvanci su zbog toga “zapeli” u inostranstvu.
Istog dana kada je Tajvan poslao emali SZO-u, vlasti su iz predostrožnosti u avio lukama počele mjeriti temperaturu putnicima iz Vuhana. Tri sedmice kasnije nikome iz Vuhana nije bio dopušten ulazak u zemlju. Zapovjedni stožer, koji je formiran nakon SARS pandemije 2003, je odmah preuzeo koordinaciju mjera u borbi protiv korona virusa. Odmah je pojačana proizvodnja zaštitnih maski i isplanirana njihova podjela. Početkom februara su zatvorene granice za sve Kineze, a nakon toga i za ostatak svijeta.
Stroge mjere u “novoj normalnosti”
Ove rane zabrane ulaska u zemlju su se pokazale kao vrlo učinkovita mjera. Vlasti su pratile i shodno potrebama, prekidale infekcijske lance i pogođene osobe smještale u karantin. Javnost je u toj ranoj fazi bila redovno obavještavana o rizicima i o tome kako spriječiti zarazu. Rana akcija vlade je Tajvance poštedjela dugotrajnih blokada društva i gospodarstva. Direktor SZO-a za hitnu pomoć Michael Ryan je pun pohvala za tajvanske vlasti.
– Tajvan je pokrenuo vrlo uspješnu javnu zdravstvenu reakciju što je vidljivo i iz brojki – kaže Ryan.
Pohvalno je i to kako zemlja danas upravlja “novom normalnošću”. Tako bi mogao izgledati život u drugim zemljama nakon ukidanja strogih restrikcija i dok se ne pronađe vakcina. U svim prijevoznim sredstvima je zaštitna maska obavezna. Taksisti smiju odbiti putnike ako ne nose zaštitu. Svuda se poštuje 1,5 metara razmaka, a restorani i kafići osiguravaju dovoljno razmaka između stolova. U zatvorenim prostorima je dozvoljeno okupljanje do 100, a u otvorenim do 500 osoba. U školama, ali i u javnim zgradama poput banaka, poštanskih ureda i trgovina, se mjeri temperatura i dezinfikuju ruke. Na aerodromima su postavljeni uređaji koji automatski mjere temperaturu putnicima.
Novopridošli moraju u karantin, a vlasti u samoj avio luci utvrđuju njihov GPS signal kako bi se moglo pratiti drže li se karantina. Posebnim taksijima, koji se nakon svake vožnje kompletno dezinfikuju, putnici se prevoze do mjesta karantina. Policija dva puta dnevno provjerava jesu li “karantinci” pored svojih mobitela. Kazne za nepridržavanje su drastične: od tri do 30 000 evra. Tako bi mogla izgledati “nova normalnost” i u Evropi, piše “Deutsche Welle”.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.