Dana 10. novembra 1989. godine počelo je rušenje Berlinskog zida, koji je 28 godina bio simbol njemačke i evropske podijeljenosti, ali je održavao geopolitičku ravnotežu.
Tim senzacionalnim potezom novog rukovodstva Istočne Njemačke započet je lanac događaja koji su u oktobru 1990. godine omogućili ujedinjenje Njemačke.
Gradnja zida počela je 13. avgusta 1961. godine prema ideji sovjetskog lidera Nikite Hruščova.
Zid je razdvajao grad podijeljen između dvije države – kapitalističke Zapadne Njemačke i socijalističke Istočne Njemačke.
Bio je dugačak nešto više od 155 kilometara i trebao je da zaustavi odlazak radnika i spriječi bjekstvo političkih neistomišljenika.
Zid je srušen 1989. godine, a njegovi komadići još se prodaju kao suveniri. Zid je efikasno smanjio emigraciju sa 2,5 miliona ljudi između 1949. i 1962. godine na 5 000 između 1962. i 1989. godine.
Berlinski zid je postao ključni simbol onoga što su zapadne sile smatrale komunističkom tiranijom.
Politička liberalizacija kasnih osamdesetih godina prošlog vijeka, povezana sa padom Sovjetskog Saveza, dovela je do slobodnijih pograničnih ograničenja u Istočnoj Njemačkoj, koja je kulminirala masovnim demonstracijama i padom istočnonjemačke vlade.
Kada je 9. novembra 1989. godine emitovano vladino saopštenje da će prelazak biti dopušten, masa istočnih Nijemaca prešla je zid, a njima se približio veliki broj zapadnih Nijemaca u slavljeničkoj atmosferi.
Zid je kasnije uništila euforična masa tokom nekoliko sedmica, a njegov pad bio je prvi korak ka ujedinjenju NJemačke, koje je zvanično završeno 3. oktobra 1990. godine.
Pad Berlinskog zida označio je nestanak dotadašnje geopolitičke slike svijeta.
SRNA
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

