Dabrovi čine veliku štetu u voćnjacima i šumama pored rijeka u Gradišci i Kozarskoj Dubici. Na to ukazuju mještani više naselja u blizini Une i njenih pritoka te Jablanice i Vrbaške, kod Gradiške.
– Mlade kruške, jabuke, šljive i druge voćke dabrovi su posjekli i odnijeli u Unu. Pokušavamo u tome da ih spriječimo žicom i ogradom, ali u tome ne uspijevamo. Šteta je velika – kazali su za Nezavisne novine stanovnici nekoliko kozarskodubičkih sela.
Perica Bundalo, vlasnik vikendice i malog voćnjaka pored Une dodaje da je iznenađen brojnošću dabrova i štetom koju čine.
– Nisam ih ranije ovdje primijetio, ali sada su se pojavili. Tokom noći sijeku voćke, gule koru, uništavaju zelenilo. Vikendaši su zbunjeni, jer niko ne zna šta činiti i kako odbraniti imanja od ovih životinja – u dilemi je Bundalo.
Od kada su dabrovi, glodari prekriveni gustim crvenkasto-smeđim krznom, primijećeni u vrbacima pored rijeke Jablanice, stanovnici sela Vrbaška, kod Gradiške, u velikoj su nevjerici.
– Kome god sam ispričao da dabrovi kao mačem sijeku debele jasike i obaraju ih na vodu, niko nije povjerovao. Sada su se ipak uvjerili – požalio se Mile Macura iz Vrbaške, vlasnik poljoprivrednog imanja pored rijeke Jablanice.
Pokazao nam je novo stanište ovih životinja, stanara vodotoka i močvara obraslih bogatom vegetacijom zeljastih i drvenastih biljaka.
– Dabrovi su se na širokom području, od Podgradaca do Čatrnje, pojavili prije nekoliko godina. Svuda su prisutni, čak i u Potkozarju, u Grbavcima i Turjaku. Sijeku, obaraju debela stabla i pregrađuju rijeku Lubinu – ispričao je Milenko Čekić iz Grabavaca. Ipak, stanovnici potkozarskog kraja su podijeljeni u vezi s pitanjem dabrova.
Milenko Golić iz Vrbaške, u inat šteti koju prave, volio bi, kaže, da dabrovi tu ostanu.
– Šuma mnogo i ne vrijedi, a posječena stabla poslije ću odvesti kući. Dabrovi dokazuju da je Jablanica, kao i druge rijeke, ipak čista, jer oni nastanjuju samo zdravu životnu sredinu – smatra Golić. Mještani Lužana, Vrbaške i Dragelja čija imanja su pored rijeke kažu da ih je obradovao povratak ovih životinja, bez obzira na to što čine štetu na stablima i ljetini.
Dabrovi dokazuju da je Jablanica, kao i druge rijeke, ipak čista, jer oni nastanjuju samo zdravu životnu sredinu. Mještanin Slobodan Cvijić iz Lužana, prije nekoliko godina, nakon pojave dabrova, izložio je u svom dvorištu nekoliko panjeva od stabala koje su oborili dabrovi gradeći vodene brane.
U Lovačkom udruženju “Prosara” iz Gradiške nisu iznenađeni novim staništem dabrova. Pretpostavljaju da potiču iz kolonije u prirodnom rezervatu Lonjsko polje u Hrvatskoj.
– Vjerovatno su došli u gradiški i dubički kraj Savom te pritokom Jablanicom, koja nudi solidan prirodni ambijent za ove životinje. Sada se treba potruditi da budu sačuvane, zato što su dabrovi malobrojni u cijeloj BiH – kažu lovci iz Gradiške.
U nekoliko gradiških udruženja za zaštitu životinja navode da su u Bosni i Hercegovini dabrovi nastanjeni u dolini rijeke Semešnice u Donjem Vakufu i srednjem toku Une u području Otoke.
Osnovni stanišni uslov za dabra je stalna i dovoljno duboka voda, od najmanje 30 centimetara. Ukoliko nastanjuje manji vodotok koji ponekad postaje previše plitak, na njemu dabrovi grade brane kako bi obezbijedili dovoljan nivo vode i zaštitili ulaz u nastambu.
Dabar je isključivi biljojed, ljeti se hrani sočnim zeljastim biljem u vodi ili neposredno na obali, pojašnjavaju ovdašnji ljubitelji životinja.
Naseljavanje dabrova u BiH
Ideja o ponovnom naseljavanju dabrova u BiH začeta je 2004. godine. Pokretač je Udruženje šumarskih inženjera i tehničara sa Šumarskim fakultetom u Sarajevu. Pomogla im je Vlade pokrajine Hesen u Njemačkoj donacijom dvadesetak dabrova. Time je Bosna i Hercegovina postala 26. zemlja u Evropi koja je vratila dabra na nekadašnja staništa.
Stanište dabrova registrovano je i u području rijeke Zasavice, na istoku BiH, a gradiško područje, kao novo stanište tek treba utvrditi i registrovati. Evropski dabar nekada je nastanjivao sve vode od sjevera do juga evropskog kopna. Početkom 20. vijeka je opstao samo na četiri odvojena lokaliteta, u južnoj Norveškoj, na rijeci Labi u Njemačkoj i u Poljskoj, na donjem toku Rone u Francuskoj i u Rusiji.
U Dabru nema dabrova
Područje zapadnog dijela BiH nekada je bilo veliko stanište dabrova. To potvrđuju i pojedini lokaliteti kao što je selo Dabar, kod Sanskog Mosta. Međutim, prema najnovijim podacima, tu odavno nema dabrova, mada je područje i sada veoma čisto i privlačno.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.