U Republici Srpskoj 24 maloljetne osobe su vlasnici ili suvlasnici u poslovnim subjektima, potvrđeno je iz Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF).
Do vlasništva najčešće dolaze nasljeđem, a do prvih samostalnih odluka tek sa napunjenih 18 godina.
Naime, nemaju ličnu kartu, ne mogu da polože vozački ispit, kupe alkohol ili cigarete, učestvuju u igrama na sreću, ali mogu da budu vlasnici ili suvlasnici firme.
Advokat Miloš Stevanović kazao je za “Nezavisne novine” da maloljetnici mogu biti vlasnici firmi, vlasnici nekretnina, kao i vlasnici vozila.
– Iako je lice maloljetno, ono ima pravo da bude vlasnik, ali raspolaganje imovinom maloljetnika je uglavnom ograničeno – kazao je Stevanović.
Ekonomista Milenko Stanić ističe da, kada se maloljetna djeca imenuju za vlasnika nekog preduzeća, to je pokušaj da se putem vlasništva prikriju imena stvarnih vlasnika, ali i ulagača kapitala.
– Obično se radi o funkcionerima, onima koji rade sa državom i upravljaju značajnim finansijskim tokovima. Često ta sredstva nisu prikupljena na realnoj osnovi, to je uglavnom na osnovu netransparentnih poslova dobijen značajan iznos kapitala – kazao je Stanić.
Dodao je da se na ovaj način pokušava prikriti stvarni nosilac i vlasnik kapitala, pa Stanić ističe da tako kao nosioce koriste ne samo djecu, nego se to širi na porodični krug, a u posljednje vrijeme je bilo situacija da se vlasništvo prenosi čak i na pojedine radnike koji su pod punom kontrolom vlasnika preduzeća.
– Zašto neko upiše maloljetnika kao vlasnika neke firme? Ne vidim drugi razlog nego pokušaj da se sakriju imena stvarnih vlasnika kapitala – kazao je Stanić.
Kako je rekao, postoje i slučajevi kada su ljudi izrazito bogati pa, kako kaže, za neki rođendan djetetu poklone preduzeće ili udio u preduzeću.
– Mi nemamo slučaj kao što je u pojedinim evropskim zemljama gdje je pitanje nasljeđa visoko oporezivo, ali i ovdje bi tako trebalo da bude da putem visokih poreza smanjimo startnu poziciju da neko bude prebogat u društvu zato što potiče iz izuzetno imućne porodice, a da ne mora da radi i stvara ništa, a ima ogromno bogatstvo – kazao je Stanić.
Prema njegovim riječima, postoje i situacije kada se bogatstvo u nekim slučajevima prenosi na malu djecu, iako oni ne mogu učestvovati u platnom prometu do punoljetstva.
– Međutim, to sigurno opterećuje ekonomski i takvu djecu i od njih prave nesposobne ljude, a ne sposobne preduzetnike – kazao je Stanić.
Kako je rekao, na ovakav način se maloljetnicima postavljaju visoke osnove, da su oni pripadnici jednog sloja društva koje ima izuzetno bogatstvo i da je to “njima suđeno”.
– Često ta djeca nisu sklona velikom radu – kazao je Stanić i istakao da koliko je dobro djeci obezbijediti neku imovinu, toliko je i loše, jer će od njih sigurno mali broj postati pažljiv član društva.
Sociolog Vladimir Vasić kazao je da je BiH država u kojoj je sve moguće pa tako i da maloljetna djeca budu vlasnici firmi kojima ne mogu upravljati.
– To je jedna velika zamka savremenog društva, gdje smo svi isti i gdje smo svi ravnopravni, da postoji jedna klasa – ne postoji jedna klasa, u suštini smo različiti – kazao je Vasić i istakao da djeca osjete te razlike i da vrlo lako izražavaju tu podijeljenost u društvu.
Nezavisne novine
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.