Dok većina njihovih vršnjaka mašta o evropskim metropolama i turističkim putovanjima, učenici i nastavnici Poljoprivredne škole sa domom učenika „Ljubo Mićić“ iz Požege svake godine kreću na put duhovnosti i truda.
Njihova destinacija nije hotel, već Sveta carska srpska lavra – manastir Hilandar, gdje kroz rad u svetogorskim vinogradima i maslinjacima stiču životnu i profesionalnu praksu kakva se ne sreće nigdje drugdje u obrazovnom sistemu.
Rad u vinogradima cara Dušana
Nagovještaj proljeća na Svetoj Gori donosi i hitne poslove u polju. Pod vinogradima manastira nalazi se između 20 i 25 hektara zemlje, a zbog kišnih dana orezivanje čokota postalo je prioritetni zadatak za vrijedne požeške đake.
Milijan Đoković, vaspitač u Domu učenika i profesor hemije, objašnjava da posla ima na pretek. Osim orezivanja loze, đaci uređuju maslinjake, rade u baštama gdje je posađen luk, a nerijetko pomažu i oko sjetve ili vađenja krompira.
Profesionalna praksa pod blagoslovom monaha
Ovogodišnja grupa brojala je trinaest učenika, predvođenih nastavnikom vjeronauke đakonom Milanom Selenićem i četvoricom vaspitača. Boravak od deset dana na Hilandaru za njih nije samo hodočašće, već i priznati dio profesionalne prakse.
– Djeca dolaze sa raznih smjerova – tu su poljoprivredni i veterinarski tehničari, ali je bilo posla i za mehaničare, pa čak i za pekare u manastirskoj kuhinji. Ovu tradiciju započeli smo još 2010. godine i ona traje do danas – kaže Đoković za „Novosti“.
Podrška nauke i lokalne samouprave
Odlazak na Svetu Goru omogućen je zahvaljujući saradnji sa Poljoprivrednim fakultetom u Zemunu i Zadužbinom Hilandara.
Upravo je profesor Nebojša Marković sa ovog fakulteta zaslužan za obnovu dobrog dijela vinograda, pa su studenti i srednjoškolci redovni gosti na Atosu.
Logističku podršku pruža opština Požega koja pokriva troškove puta, dok sam manastir refundira troškove dokumenata (diamontirion) i prevoza brodom od Uranopolisa do luke Jovanica.
Od veterinarskog tehničara do igumana
Susret sa riznicom srednjovjekovnog nasljeđa i molitvom koja u Hilandaru ne prestaje od 12. vijeka ostavlja neizbrisiv trag na mlade ljude.
Mnogi od njih po povratku kući obnavljaju porodične krsne slave i produbljuju svoju vjeru.
Đoković ističe jedan poseban primjer:
- Jedan od đaka koji je 2010. godine bio u prvom hodočašću škole, nakon završene veterine, osjetio je priziv i otišao u teologe. Danas je on iguman jednog velikog srpskog manastira.
Impresivna manastirska ekonomija
Manastir Hilandar pod svojom upravom ima oko 8.500 hektara zemlje. To je prostor na kojem cvjeta život zahvaljujući trudu monaha i vjernika:
- Vinogradi: Oko 50.000 čokota loze.
- Masline: 3.000 starih i 1.000 novoizasađenih stabala na 6 hektara.
- Voćnjaci: Šljive, limun, pomorandže, kajsije, jabuke, lješnjaci…
- Povrtnjak: Velike bašte koje hrane manastirsko bratstvo i brojne poklonike.
Ovi đaci su, za sada, jedini srednjoškolci u Srbiji koji imaju privilegiju da uzrastaju u blagodatnoj svjetlosti Svete Gore, vraćajući se svojim kućama bogatiji za iskustvo koje mijenja dušu.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.