Savremena djeca se sve češće suočavaju sa manjkom otpornosti na životne izazove.
Istraživanja pokazuju da značajan broj školaraca ne uspijeva da razvije ključne vještine potrebne za prevazilaženje prepreka, a stručnjaci upozoravaju da rješenje leži u jednoj ključnoj stvari – porodičnoj povezanosti.
Autorka studije Kristina D. Betel istakla je da su osjećaj sigurnosti i bliskost unutar porodice najvažniji faktori za zdrav razvoj.
– Porodična otpornost i povezanost ključne su za napredak djece, bez obzira na poteškoće. Posebno je važna snažna veza između roditelja i djeteta – objasnila je ona.
Ajnštajnov savjet sinu: Život je kao vožnja bicikla
Pitanje otpornosti nije novo. O njemu je razmišljao i slavni naučnik Albert Ajnštajn početkom 20. vijeka.
Ajnštajn je sa prvom suprugom, Milevom Marić, imao troje djece: kćerku Lizerl te sinove Hansa Alberta i Eduarda.
Njegov najmlađi sin, Eduard, bio je izuzetno intelektualno nadaren i planirao je karijeru u medicini, ali ga je u tome spriječila šizofrenija. Veći dio života proveo je u psihijatrijskoj ustanovi u Cirihu (Zürich). Iz njihove teške porodične situacije proizašla je jedna od najpoznatijih misli o istrajnosti. Ajnštajn je 1930. godine u pismu sinu napisao:
– Život je poput vožnje bicikla. Da biste održali ravnotežu, morate se kretati.
Ovom metaforom naučnik je naglasio da su stalno kretanje, prilagodba i upornost jedini način da se prežive teški trenuci.
Kako praktično razvijati otpornost kod djece?
Psiholozi definišu otpornost kao sposobnost prilagođavanja izazovima i oporavka nakon teških iskustava, uz očuvanje emocionalne stabilnosti. Da biste pomogli djetetu da izgradi ovu vještinu, stručnjaci izdvajaju četiri ključna stuba:
1. Briga o roditelju je temelj
Otpornost djeteta direktno zavisi od stabilnosti roditelja. Kada su odrasli smireni i imaju podršku, dijete se osjeća sigurnije.
Psihološg Sunija Lutar ističe da roditelji koji traže pomoć zajednice ili stručnjaka dugoročno postižu mnogo bolje rezultate u vaspitanju.
2. Snaga rutine
Djeci je potrebna struktura. Dosljedan dnevni ritam, koji jasno razdvaja vrijeme za obaveze od vremena za odmor, pruža im predvidivost i pomaže u razvoju samokontrole.
3. Razgovor kao alat sigurnosti
Otvorena komunikacija je neophodna. Djeca moraju imati prostor gdje mogu slobodno izraziti svoje strahove i nesigurnosti, znajući da će ih roditelji saslušati bez osuđivanja i sa potpunim razumijevanjem.
4. Jačanje samopouzdanja kroz iskustva
Podsjećanje djeteta na situacije u kojima je već uspješno savladalo neki problem pomaže mu da izgradi vjeru u sopstvene sposobnosti.
Razgovor o tim „malim pobjedama“ podstiče hrabrost za suočavanje sa novim izazovima.
Razvijanje otpornosti nije proces koji se dešava preko noći, ali uz Ajnštajnovu filozofiju „stalnog kretanja“ i stabilnu porodičnu podršku, svako dijete može naučiti kako da uspješno balansira kroz životne uspone i padove.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.