Dok cijeli svijet s nestrpljenjem iščekuje 19. jul i finalni okršaj na “Nju Džerzi” stadionu, u punom sjaju zablistaće trofej namijenjen novom šampionu Svjetskog prvenstva u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku.
Iako je riječ o jednoj od najprepoznatljivijih ikona u istoriji sporta, pravila su surova – fudbaleri će u njegovoj težini uživati svega nekoliko minuta, nakon čega se zlato vraća u strogo čuvani sef u Cirihu, a prvaci kući odnose repliku.
Dodir samo za odabrane i povratak u Cirih
Pobjednički tim imaće privilegiju, kao rijetko ko, da dotakne trofej koji je san svakog fudbalera. Svaki član šampionskog sastava imaće samo nekoliko minuta da se šepuri, fotografiše i uživa u težini obožavanog pehara.
Jer taj trofej, nekada poznat i kao “boginja”, nakon proslave, biće vraćen u specijalni sef FIFA u Cirihu, a šampion će dobiti zvaničnu pozlaćenu repliku.
Prema pravilima “svjetske kuće fudbala”, samo osvajači Svjetskog prvenstva, pojedini državnici i zvaničnici FIFA mogu da ga dodiruju golim rukama. Koliko je vrijedan najbolje potvrđuje podatak da trofej nikada ne putuje bez posebnih mjera bezbjednosti.
Od Žila Rimea do Gacaniginog remek-djela
Istorija trofeja namijenjenog svjetskom prvaku u fudbalu izuzetno je zanimljiva. Prvi pehar izrađen je za prvi šampionat u Urugvaju 1930. godine i nosio je jednostavno ime “Victory” (Pobeda), a onda je 1946. nazvan po dugogodišnjem predsjedniku FIFA Žilu Rimeu.
Pehar koji je nosio ime po čovjeku koji je pokrenuo ideju o organizovanju Mundijala dodjeljivao se do 1970. godine.
Današnji trofej koristi se od 1974. godine i prvo ga je podigla selekcija Zapadne Njemačke, nakon osvajanja Mundijala.
Osmislio ga je italijanski vajar Silvio Gacaniga, a njegov dizajn prikazuje dvije ljudske figure koje podižu zemljinu kuglu.
Kako je izabran izgled današnjeg pehara?
Za sadašnji trofej konkurisala su čak 53 dizajna. FIFA je birala između radova umjetnika iz sedam zemalja prije nego što je prihvatila Gacaniginu ideju. Idejni tvorac pehara izjavio je da njegov dizajn simbolizuje “radost i veličanstvenost sportiste u trenutku pobjede”.
Težina u zlatu i prostor za šampione do 2038. godine
Trofej je visok oko 36,8 centimetara i težak 6,175 kilograma. Napravljen je od 18-karatnog zlata (75 odsto čistoće), jer bi trofej od čistog zlata bio mnogo mekši i podložniji oštećenjima, dok se u postolju nalaze dva prstena od zelenog malahita.
Originalni trofej jedino je trajno zadržala reprezentacija Brazila. Prema tadašnjim pravilima, selekcija koja tri puta osvoji Svjetsko prvenstvo postajala je njegov trajni vlasnik, a Brazil je to ostvario 1970. godine pobjedom u Meksiku.
Imena šampiona ugravirana su na dnu trofeja. Od 1974. godine svaka pobjednička država dobija svoje mjesto na postolju, a natpisi su ispisani na jeziku te zemlje. Procjenjuje se da će na sadašnjem postolju biti dovoljno prostora za pobjednike do 2038. godine, nakon čega će FIFA vjerovatno morati da pronađe novo rješenje.
Skrivanje u kutiji za cipele i filmske krađe
Trofej namijenjen šampionu svijeta u fudbalu je tokom Drugog svjetskog rata bio sakriven u kutiji za cipele. Italijanski funkcioner Otorino Barasi (Ottorino Barassi) navodno ga je sklonio iz bankarskog sefa, gdje je čuvan, i držao ga je ispod svog kreveta kako ne bi pao u ruke nacistima.
Rat je preživio, ali je potom ukraden dva puta:
- Prva krađa (1966): Ukraden je u Engleskoj, nekoliko mjeseci prije početka Mundijala, a pronašao ga je pas po imenu Pikles (Pickles).
- Druga krađa (1983): Ukraden je u Brazilu i nikada nije pronađen. Vjeruje se da su ga lopovi istopili.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

