Karticu svakodnevno prislonimo gotovo bez razmišljanja, dok je gotovina mnogo teže potrošiti potpuno automatski.
Nakon sedam dana plaćanja isključivo kešom, jedna žena primijetila je da se promijenio njen odnos prema svakodnevnim kupovinama.
Gotovina ponovo u novčaniku
Odlučila je da jednu sedmicu sve plaća gotovinom, od kafe i hrane do sitnica koje se inače provuku kroz svakodnevnu potrošnju gotovo neprimjetno.
Nije sebi zadala strogi budžet niti pokušavala da sprovede poseban finansijski eksperiment. Željela je samo da vidi šta će se dogoditi ako novac ponovo počne fizički da drži u rukama, prenose Novosti.
Kartično plaćanje toliko je postalo dio svakodnevice da se o njemu gotovo i ne razmišlja. Dovoljno je prisloniti karticu ili telefon, sačekati potvrdu i nastaviti dalje.
Međutim, gotovina uvodi nekoliko dodatnih sekundi u svaku kupovinu, a upravo se u njima krije važna psihološka razlika.
Svaka kupovina postaje vidljiva
Kod plaćanja gotovinom postoji mali ritual koji je kartica gotovo izbrisala. Otvorite novčanik, pogledate koliko imate, izvadite novčanicu, sačekate kusur i ponovo spremite novac.
Kada je izvadila novčanicu od 20 evra i njome platila nešto što košta 13,70 evra, odmah je vidjela koliko joj je novca ostalo.
Novčanica koju je upravo dala više nije bila njena, dok su one preostale u novčaniku postale konkretna zaliha novca za ostatak dana.
Kod kartice taj osjećaj gotovo da ne postoji. Prislonite je, čujete zvuk uređaja i nastavite dalje.
Gotovina je tako uklonila nevidljivi filter između nje i potrošnje. Svaka kupovina postala je vidljivija.
Kafa, nešto iz pekare, pa još jedna sitnica iz prodavnice jer je na akciji. Pojedinačno sve djeluje beznačajno, ali kada novčanice počnu da nestaju iz novčanika, teško je ignorisati koliko se zapravo potrošilo.
Kusur mijenja osjećaj potrošnje
Poseban osjećaj dolazi kada vam prodavac vrati kusur.
Nekoliko kovanica i novčanica ponovo postaju vaš novac, pa odjednom imate vrlo jasan osjećaj koliko ste potrošili. Počela je gotovo automatski da slaže kusur u novčanik, pogleda šta joj je ostalo i razmišlja da li će joj to biti dovoljno za ostatak dana, pišu Novosti.
Čak je i plaćanje kafe postalo drugačije iskustvo.
Kada prislonite karticu, transakcija je završena gotovo prije nego što ste je registrovali. Kada izvadite novčanicu i ostavite nekoliko evra na stolu, kupovina dobija fizički završetak.
Novac je bio u vašoj ruci, zatim je prešao u tuđu, a vi ste svjesni da ste ga upravo potrošili.
Kartica je olakšala i trošenje
U tome je, čini se, i najveća psihološka razlika između gotovine i kartice.
Kada novac fizički prelazi iz ruke u ruku, mnogo je teže ignorisati činjenicu da trošimo.
Kartica je značajno olakšala plaćanje, ali je istovremeno olakšala i samo trošenje.
Psihološki je jednostavnije potrošiti deset evra deset puta nego jednom iz novčanika izvaditi 100 evra, iako je konačan iznos isti.
Gotovina pritom ima jednu jednostavnu prednost: postavlja fizičku granicu.
Ako sa sobom imate 20 evra, možete potrošiti 20 evra. Ta granica može biti korisna kada želite da smanjite impulsivne kupovine ili jednostavno bolje pratite gdje odlazi novac.
Kada vidite da vam je u novčaniku ostalo još 12 evra, odluka o tome da li ćete nešto kupiti postaje mnogo konkretnija.
Kartica ostaje, ali više nema automatizma
To ne znači da kartice nemaju prednosti. Plaćanje je praktičnije, brže i jednostavnije, posebno kod većih iznosa, dok transakcije možemo lako pratiti.
Ipak, nakon sedam dana nešto se promijenilo.
Karticu je ponovo počela koristiti, ali više nije plaćala potpuno automatski. Postala je svjesnija trenutka kada prisloni karticu i potroši novac.
Uz to, počela je sebi zadavati određeni iznos koji može potrošiti i truditi se da ga ne premaši.
Na kraju, zaključak nije bio da gotovina automatski znači manju potrošnju.
Gotovina je nije naučila kako da troši manje, nego kako da ponovo primijeti da troši.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.