Američke kompanije nude roditeljima genetsko testiranje embriona koje, osim rizika od nasljednih bolesti, procjenjuje i buduću visinu, boju očiju, pa čak i inteligenciju djeteta.
Dok marketing obećava mogućnost izbora „najbolje bebe“, naučnici upozoravaju da su predviđanja ograničena, a bioetičari otvaraju pitanje da li se pod plaštom lične slobode vraća ideja eugenike.
Od izbora pola do rangiranja inteligencije
Na sjeveru Kipra klinike za vantjelesnu oplodnju otvoreno nude izbor pola djeteta. U Sjedinjenim Američkim Državama pojedine kompanije otišle su korak dalje: roditeljima nude rangiranje embriona prema procijenjenoj visini, riziku od određenih bolesti, boji očiju i kose, pa čak i rezultatima na testovima inteligencije, prenosi N1.
Njujorška kompanija Nucleus Genomics privukla je pažnju kampanjom „Have your best baby“, odnosno „Imajte svoju najbolju bebu“, koju je pokrenula krajem 2025. godine. Reklamama u metrou i okolini klinika za vantjelesnu oplodnju promovisala je mogućnost genetskog odabira embriona, uz poruke o nasljednosti visine i inteligencije.
Prema podacima navedenim u izvještajima o ovoj industriji, Nucleus za 9.999 dolara nudi analizu do 20 embriona. Usluga obuhvata testiranje na brojne nasljedne bolesti, ali i procjene pojedinih fizičkih i kognitivnih osobina.
Slične usluge nude i druge kompanije, uključujući Orchid, Genomic Prediction i Herasight. Međutim, mogućnost procjene određene osobine nije isto što i pouzdana prognoza kakvo će dijete biti.
Šta genetski testovi zaista mogu da predvide?
Kompanije koriste takozvane poligenske skorove, odnosno procjene zasnovane na hiljadama genetskih varijanti koje su u istraživanjima statistički povezane sa određenom osobinom.
Problem nastaje kada se rezultati takvih studija predstavljaju kao precizno predviđanje budućnosti pojedinačnog djeteta.
Kada kompanija navede da je visina 80 odsto genetski uslovljena, to ne znači da njen test sa 80 odsto tačnosti može da predvidi koliko će dijete biti visoko. Taj procenat opisuje koliko se razlika u visini unutar određene populacije može statistički povezati sa genetskim razlikama.
Prema istraživanju objavljenom 2019. godine u časopisu Cell, izbor između deset embriona mogao bi u prosjeku da donese razliku od oko 2,5 centimetra u visini ili oko 2,5 IQ boda u odnosu na nasumičan izbor. Istraživači su, međutim, naglasili široke granice neizvjesnosti.
Ni procjene rizika od bolesti nisu jednostavne. Relativno smanjenje rizika koje se ističe u reklamama može u apsolutnim brojevima značiti mnogo manju promjenu vjerovatnoće da će se bolest zaista pojaviti.
Dodatni problem je što su genetski skorovi znatno precizniji za ljude evropskog porijekla, jer je veliki dio istraživanja na kojima se zasnivaju sproveden upravo na toj populaciji, prenosi N1.
Izbor pola nije isto što i izbor inteligencije
Genetsko utvrđivanje pola embriona tehnički je mnogo jednostavnije od procjene složenih osobina poput visine ili inteligencije. Polni hromozomi mogu se relativno pouzdano očitati, dok na inteligenciju i fizički razvoj utiču brojni geni, životni uslovi, ishrana, obrazovanje i drugi faktori.
Zato se ne može govoriti o istoj vrsti predviđanja.
Prema dostupnim podacima, klinike na sjeveru Kipra nude izbor pola, ali nema potvrde da tamošnje klinike nude i izbor inteligencije ili visine na način na koji to reklamiraju pojedine američke kompanije.
Na sjeveru ostrva postoji zaseban regulatorni sistem, dok je u Republici Kipar izbor pola iz nemedicinskih razloga zabranjen. Izuzetak je moguć kada se postupkom sprečava teška nasljedna bolest vezana za pol, uz propisano odobrenje.
Šta je dozvoljeno u BiH?
U Bosni i Hercegovini izbor pola djeteta iz nemedicinskih razloga nije dozvoljen.
Zakon Federacije BiH o liječenju neplodnosti biomedicinski pomognutom oplodnjom zabranjuje izbor pola, osim kada je to potrebno radi sprečavanja teške nasljedne bolesti vezane za pol i uz saglasnost nadležne komisije.
Zakon Republike Srpske iz 2020. godine takođe zabranjuje izbor pola, a propisuje i zabranu unošenja promjena u genom embriona.
Genetska dijagnostika embriona dozvoljena je u medicinske svrhe, kada postoji opasnost od prenošenja nasljedne bolesti. Poligensko rangiranje embriona prema visini ili inteligenciji nije dozvoljena zamjena za medicinsku dijagnostiku, jer se genetsko testiranje može koristiti samo u zakonom propisane svrhe.
Za parove koji prolaze kroz vantjelesnu oplodnju u BiH, finansijska dostupnost postupka i dalje je mnogo neposredniji problem. Prema ranijim izvještajima, jedan pokušaj u privatnoj klinici može koštati od 8.000 do 12.000 KM, dok javni fondovi pokrivaju samo dio troškova.
Kada „najbolja beba“ postane pitanje eugenike
Izraz eugenika skovao je britanski prirodnjak Frensis Galton 1883. godine. Ideja je bila da se ljudska populacija „poboljša“ kontrolom razmnožavanja, podsticanjem onih koji se smatraju poželjnijima da imaju više djece i ograničavanjem reprodukcije drugih.
Tokom prve polovine 20. vijeka eugeničke ideje pretvorene su u državne politike. U brojnim zemljama ljudi su prisilno sterilisani, a nacistička Njemačka ih je koristila kao dio rasističkog i genocidnog sistema.
Poslije Drugog svjetskog rata eugenika je široko odbačena, ali se rasprava o njoj vratila u novom obliku. Dio filozofa govori o „liberalnoj eugenici“, u kojoj izbor ne nameće država, nego roditelji koji žele da odaberu osobine svog budućeg djeteta.
Norveški pisac i profesor Jan Grue upozorava da se takav pristup uklapa u društvo koje sve češće i djecu posmatra kao projekte koje treba optimizovati.
Zagovornici odgovaraju da roditelji već imaju mogućnost da izbjegnu prenošenje teških nasljednih bolesti i da bi proširenje izbora moglo predstavljati oblik lične slobode. Kritičari, međutim, upozoravaju da se granica između sprečavanja bolesti i odabira poželjnih osobina može lako zamagliti.
Naučna zajednica upozorava na ograničenja
Evropsko društvo za humanu genetiku ocijenilo je poligensko rangiranje embriona kao nedokazanu i neetičnu praksu, dok Evropsko društvo za humanu reprodukciju i embriologiju smatra da je njegova klinička korist mala ili nepostojeća.
Američko udruženje za reproduktivnu medicinu takođe je upozorilo da tehnologija nije dovoljno dokazana da bi se nudila kao standardna klinička usluga. U Velikoj Britaniji takvo testiranje embriona nije dozvoljeno.
U septembru 2026. godine američko samoregulatorno tijelo za oglašavanje preporučilo je kompaniji Nucleus da izmijeni ili povuče niz reklamnih tvrdnji, uključujući obećanja da može pronaći embrion koji će postati „najviši“ ili „najpametniji“. Kompanija je najavila žalbu.
Sljedeća granica moglo bi da bude uređivanje gena embriona. Takvi zahvati, koji bi promjene mogli prenijeti i na naredne generacije, zabranjeni su ili strogo ograničeni u velikom dijelu svijeta.
Bolja društva ili savršena djeca?
Najveće pitanje nije samo koliko genetski test može da predvidi, nego i šta se dešava kada se procjene pretvore u tržišno obećanje da roditelji mogu izabrati „bolje“ dijete.
Ako se inteligencija, visina i odsustvo bolesti predstave kao mjerila poželjnosti, upozoravaju kritičari, takav pristup može dodatno marginalizovati osobe sa invaliditetom i hroničnim bolestima. Većina životnih ishoda ne zavisi samo od gena, nego i od okruženja, podrške, obrazovanja i društvenih mogućnosti.
Tehnologija može pomoći u prepoznavanju nekih nasljednih bolesti, ali ne može garantovati savršeno zdravlje, visoku inteligenciju ili unaprijed određeni životni uspjeh.
Upravo zato rasprava o „najboljoj bebi“ prevazilazi laboratorije i cijene genetskih testova. Ona otvara pitanje da li će medicina prvenstveno služiti tome da se spriječe teške bolesti ili će tržište pokušati da roditeljima proda ideal djeteta koji nijedna nauka ne može pouzdano da obeća.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.