Informaciono ratovanje predstavlja novi oblik društvenih konflikata sa kojima se direktno ili indirektno napadaju informacioni sistemi koji time postaju cilj i objekat dejstava zaraćenih strana. Sredstva za informaciono ratovanje su novijeg datuma, kao i metodi tako da nemamo kompleksnu teoretsku osnovu ovog novog oblika ratovanja.
Kroz informaciono ratovanje imamo novi interaktivni pristup kako organizaciji tako i ciljevima i metodama. Ono predstvalja kompleksan kako pojam tako i sadržaj. Kompleksan je zbog toga što su orudja i oružja iz svakodnevne upotrebe, što se njime utiče, pored ostalog i na um protivnika, što je usmeren prema spoljnim i unutrašnjim protivnicima. Osnova informacionog ratovanja i njegov željeni efekat izražen je kroz uticaj i promenu onoga u šta protivnik veruje ili zna.
Što je protivnik više zavisan od informacionih sredstava i sistema u procesu svog rada i donošenja odluka, to je više ranjiv na uticaj prema njima od strane druge strane. Softverski virusi oštećuju samo one sisteme koji su visoko zavisni od softvera, protivelektronska borba se vodi protiv onih snaga koje se oslanjaju na elektronske uredjaje.
U sistemima sa visokim tehnološko ekonomskim mogućnostima, skup ciljeva za informaciono ratovanje na strategijskom nivou je izuzetno širok. U njih se, pored ostalih, mogu ubrojiti telekomunikacije i svi oblici telefonije, senzori u kosmosu, komunikacioni relejni sistemi, automatska obrada za potrebe finansija, sistemi za proizvodnju i distribuciju energije, sistemi kulture bilo koje vrste kao i čitavi skupovi hardvera i softvera koji sačinjavaju ukupni informacioni potencijal.
BORBENA PROCENA U INFORMATIČKOM DOBU
Informaciono ratovanje je specifičan pristup oružanom konfliktu koji se usmerava na sistem rukovodjenja i koristi informacije u svim oblicima i na svim nivoima da bi se ostvarila odlučujuća vojna prednost. Ono je po svojoj prirodi i ofanzivno i defanzivo i kreće se od mera kojima se protivnik sprečava da koristi informacije do mera kojima se obezbedjuje integritet, raspoloživost i interoperatibilnost sopstvenih informacionih resursa.
Sam termin jasno ukazuje na usmeren način da se informacija iskoristi kao oružje, bez obzira da li se radi o političkoj, ekonomskoj ili vojnoj sferi.
Informaciono ratovanje se realizuje od najvišeg nivoa komandovanja i upravljanja pa do poslednjeg personalnog računara i uključuje:
– elektronsko bojište,
– napadi na informacionu infrastrukturu,
– industrijska špijunaža,
– lična privatnost.
Ipak, veoma je važno da se napomene da i termin i njegova suština potiču iz vojnog okruženja i da je deo mračne i krvave aktivnosti koja se zove rat.
Informaciono ratovanje u svojoj teoretskoj osnovi i praktičnim pokazateljima ima velike sličnosti sa osnovama neokortičkog ratovanja. U pravilu, nije neophodno i obavezno da se početak informacionog ratovanja podudari sa početkom otvorenog neprijateljstva. Ako se protivniku plasiraju neke od pretpostavki kao što su: ostaće bez saveznika, biće izložen jakim sankcijama, njegova ekonomska baza ne može da podrži dugotrajno ratovanje, oružane snage mu nisu spremne on svoje potencijale neće biti u mogućnosti da angažuje i mobiliše ni u minimalnom kapacitetu.
Savremene države koje poseduju visoke tehnološko ekonomske mogućnosti u svojoj infrastrukturi raspolažu sa strategijskim informacionim sistemima koji su veoma slični, a time i izuzetno osetljivi na bilo koju vrstu sofisticiranog napada. U ovom slučaju posebno je moguć elemenat iznenadjenja na svim nivoima kao i postizanje ciljeva sa relativno malim angažovanim sredstvima i snagama.
Poseban deo, a svakim danom i godinom sve važniji, ratovanja predstavlja informaciono ratovanje u svim svojim pojavnim oblicima ispoljavanja. Postoji nekoliko različitih oblika informacionog ratovanja:
– ratovanje u sferi komandovanja i upravljanja koje je namenjeno za udare protivnika u “vrat i glavu”,
– obaveštajno ratovanje koje se sastoji od projektovanja, zaštite i sprečavanja sistema koji teže dovoljnom saznanju da bi se uspešno ostvarila dominacija kako na bojištu tako i na ratištu,
– elektronsko ratovanje koje obuhvata radio elektronske i kriptografske tehnike,
– psihološko ratovanje u kojem se informacija koristi da bi se promenila svest kod čoveka,
– “hakersko ratovanje” kojim se prevashodno ugrožavaju i napadaju računarski sistemi ,
-“kiber” ratovanje u kojem se objedinjavaju svi mogući futuristički scenariji i rešenja.
Nezobilazna tema u razmatranju svakog budućeg sukobe jeste informaciono ratovanje a pojedinini teoretičari vojnih pitanja skoro da totemski ističu verovanje da informacione tehnologije transformišu sve društvene organizme. Svi su jednodušni u proceni da informaciona nadmoć obezbedjuje i prednost u ratu a ranije naglašavana industrijska nadmoć polako, ali sigurno, gubi na značaju.
Pokušaji da se jednoznačno definiše informaciono ratovanje su vrlo teški pošto se manifestacije iskazuju na veoma različite načine. Kratka definicija bi pretpostavila ulogu čitavog koncepta i bila bi prenaglašena.
Suviše široka definicija ne bi uspela da otkrije bilo koje zajedničke spone sem očiglednih i jednostavnih da informaciono ratovanje uključuje dva pojma (informaciju i ratovanje). Komleksnost je veoma naglašena tako da su neki oblici ratovanja omogućeni napretkom informacione tehnologije, neke je ona promenila a na neke marginalno uticala
Informaciono ratovanje iskazuje se kroz različite oblike, vrste i efekte koje ostvaruje na taktičkom, operativnom ili strategijskom nivou. Onaj ko prvi pravilno i blagovremeno upotrebi novu vrstu i oblik ima šansu da reši strategijski problem informacionim ratom.
Oblici, vrste i efekti informacionog ratovanja
Primenom novih tehnologija, savremenog naoružanja i vojne opreme suštinski i kvalitetno je promenjena informaciona i prostorna dimenzija ratovanja. Sam termin informacioni rat i elektronsko ratovanje prešli su put od pojma do suštine i sada predstavljaju značajan segment u teorijskoj misli i praktičnim realizacijama. Aktivnom, ali i stvaralačkom kombinacijom savremene informatičke tehnologije, digitalnih sistema veza i računarske obrade informacija otvorena je Pandorina kutija kombinacija strategema (ratnih lukavstava).
Informacija nije, sama po sebi, medij ratovanja sem u najužem smislu reči (kada je reč o elektronskom ometanju i sl.). Osnovni smisao informaciong ratovanja je u obezbedjenju prevlasti koja ima potpuno isti, ako ne i veći značaj, od prevlasti u logističkom ili tehnološkom smislu.
***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE. SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU TUŽBE).
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.