Mrežno ratovanje predstavlja informaciono orijentisan konflikt na širokim osnovama izmedju pojedinih zemalja, društava i različitih društvenih formacija. NJime se pokušava da razjedini ili bitno ošteti ono što stanovništvo datog društva ili pripadnici društvene formacije koja je objekat napada zna ili misli da zna o sebi i svome okruženju.
Mrežno ratovanje se, izmedju ostalog, može usmeriti na stav šireg javnog mnjenja odredjene društvene grupacije ili uže društvene grupe a ponekad i na oboje. U njega može biti uključena diplomatska aktivnost, propagandne i psihološke kampanje, politička i kulturna subverzivna delatnost, obmanjivanje ili ometanje lokalnih medija, infiltracija u računarske mreže ili baze podataka te aktivnosti da se promovišu disdenti ili opozicioni pokreti kroz kompjuterske mreže.
Na ovaj način se vrši promocija nove forme u skupu konfilkata koja proširuje političke, društvene, ekonomske i vojne oblike ispoljavanja rata. Za razliku od ekonomskog ratovanja gde su ciljevi u kompleksu proizvodnje i distribucije dobara i političkog ratovanja gde su ciljevi društvene formacije i institucije, mrežno ratovanje se karakteriše po tome što su ciljevi ratovanja komunikacije i informacije.
Različiti su oblici ispoljavanja mržnog ratovanja. Mogu ga voditi veoma različite društvene grupe, od nacije do države ili saveza više država. Takvo ratovanje se može voditi i protiv posebnih oblika političke aktivnosti društvene grupe počev od zaštite životne sredine, preko svih oblika ispoljavanja ljudskih prava pa do raznih religioznih pitanja. Nedržavni elementi mogu ali ne moraju biti vezani za neku nacionalnu grupu a u pojedinim slučajevima mogu biti povezani i organizovani u veoma raznolike i široke višenacionalne saveze.
Neka mrežna ratovanja u svom krajnjem ispoljavanju mogu da imaju izraženu vojnu komponentu, kao što je širenje nuklearnog oružja, prenos i distribucija narkotika, antiterorizam ili sam terorizam. Potencijalne pretnje izazvane od strane trgovaca narkoticima, terorističkim akcijama ili širenjem oružja za masovna uništenja predstavljaju globalnu pretnju po sve zemlje, narode i sisteme u svetu.
Mrežni ratovi se ne mogu klasifikovati u klasičnu definiciju rata, pogotovo ne u oružane sukobe, ali u savremenim uslovima predstavljaju bitan instrument kojim se na neki način, u njegovoj ranoj fazi, može da spreči klasični ratni sukob. Odvraćanje u haotičnom svetu može da postane bitna kategorija u domenu informacionog ratovanja i ima snažne karakteristike upravo vezane za informatičko doba.
Mrežnocentrično ratovanje (netnjork-centric njarfare NCNJ) usko je povezano sa ljudskim i organizacionim ponašanjem. Suština je na ostvarivanju pristupa radi skupljanja, obrade i korišćenja informacija kako bi se iskoristila prednost sve veće moći koje daju savremene informacione mreže. Ono nudi kvalitetan model za ostvarivanje informacione superiornosti kao ključnog faktora u nekom budućem borbenom prostoru.
Ono olakšava stvaranje i održavanje opšteg znanja na svim nivoima upravljanja i odlučivanja te omogućava prelazak iz superiorne informacione pozicije u konkretnu završnu akciju. Konkretno, nije u pitanju samo pojednostavljen i prosti zbir tehničko tehnoloških rešenja nego i novostvorenom kapacitetu da se pravovremeno i svrsishodno reaguje na sve uslovnosti i izazove informatičkog doba.
Mrežnocentrično ratovanje je u svojoj suštini koncepcija kao apstraktan i opšti pristup rešavanju konflikata u informatičkom dobu. Iz nje izlaze razni oblici društvenih interakcija koji su konkretni i odredjeni, dok koncepcija daje opšte odredjenje. Pored svih, do sada poznatih, sredstava i metoda koji se koriste u društvenim konfliktima svih nivoa i oblika mrežnocentrično ratovanje ima osobine najvišeg nivoa uopštenosti.
Istraživanje, predvidjanje i eksperimentisanje na terenu kroz razne vrste i načine simulacija samo potvrdjuju značaj koncepcije mrežnocentričnog ratovanja. Ipak, samo stvarno iskustvo i rezultati koji se postignu daju konačan sud o kvalitetu i kristalizuju samu koncepciju. Nisu u pitanju samo teoretska rešenja već se koncept ugradjuje u sve praktične aspekte od najnižeg do najvišeg nivoa kako odlučivanja tako i neposredne realizacije.
Osnovni problemi koji se trebaju teoretski osvetliti i praktično rešiti kroz razvoj mrežnocentričnog ratovanja izraženi su kroz osnovne grupe problema:
– mrežnocentrično ratovanje navodi protivnike na asimetrične odgovore,
– informacionim sistemima je osetljivost jedno od najbitnijih svojstava,
– jedna od posledica mrežnocentričnog ratovanja je velika preopterećenost informacijama,
– mrežnocentrično ratovanje uslovljava veliki broj prenagljenih akcija zbog brzine u procesu izražavanja težišta,
– konvencionalne snage neće biti u kapacitetu da izraze uspešno sadejstvo sa snagamo koje imaju mogućnosti mrežnocentričnog ratovanja,
– mrežnocentrično ratovanje ispoljeno je samo na ekstremna područja spektra ratovanja
U okviru mrežnocentričnog ratovanja kategorija informacione nadmoći ne mora se obavezno izjednačavati sa velikim količinama podataka i informacija. Superiornost, pre svega, obezbedjuju relevantnost, preciznost i pravovremenost podataka i informacija. Veoma bitno je da se informacije brzo i precizno procenjuju i selektuju bilo automatizacijom ili organizacionom mogućnošću prilagodjavanja, a optimalno je kada su oba postupka sinhronizovana i uskladjena.
Tri osnovne mreže mrežnocentričnog ratovanja (mreža senzora, mreža komandovanja i upravljanja te informaciona mreža) kombinuju se tako da obezbede brza i precizna ofanzivna i defanzivna dejstva. Mnogo detalja potrebno je da se razradi kako bi se obezbedilo da informacije iz ovih mreža zadovolje standarde relevantnosti, tačnosti i pravovremenosti.
Autor: Gostimir T. Popović
***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE. SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU TUŽBE.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.