Nekome će možda 29.januar ljeta Gospodnjeg 2016. godine predstavljati sasvim običan petak, ili kraj još jedne radne sedmice. Međutim, navijačima Crvene nam Zvezde ili Mančester Junajteda, te onima koji se iole razumiju u sport, znači nešto sasvim drugo. Kraj jedne velike sportske ličnosti, ili kako su ga nazivali „stijene“. Kraj karijere Nemanje Vidića.
Kada je iz Crvene Zvezde započeo svoje putešestvije po Evropi, krenule su one, za nas, logične kuloarske priče „nema ništa od njega, brzo će se vratiti“. Ipak, Vidić ne bi bio Vidić, da nije tada pokazao ono što ga je krasilo cijelu karijeru. Beskompromisnu hrabrost, upornost, istrajnost.
U julu, ili ti srpnju 2004. godine, tada 23-godišnji Užičanin potpisuje za Spartak iz Moskve. Taj potez bio je samo prva nagažena stepenica ka vrhu, vrhu koji će dostići nedugo nakon toga.
Taj vrh zvao se Mančester Junajted.
Kao što planinari maštaju o Mont Everestu, muzičari o velikim koncertnim halama, ili manekeni o Milanskim modnim pistama, tako i svaki fudbaler mašta o igranju za Mančester Junajted. Upravo to je, 5. januara 2006.godine doživio Nemanja Vidić.
Kada je nastala slika sa legendarnim škotom Aleksom Fergusonom i crvenim dresom sa brojem 15 na leđima mančesterskog velikana, znalo se da je bivši fudbaler beogradskih crveno-bijelih „daleko dogurao“. Zajedno sa Riom Ferdinandom, Nemanja je činio srce odbrane tima sa Old Traforda, a zajedno i dan-danas predstavljaju jedan od najboljih štoperskih tandema ikada.
Lavovsko srce, ili kako naš narod kaže, m*** do poda, učinili su da Nemanja na svoju lijevu ruku 2010. godine stavi kapitensku traku. Iako su u tadašnjem timu bile sve same vedete, kao što u domaćem „Kad porastem biću kengur“ filmu nabraja Boris Komnenić, poštovani i cijenjeni Ser Aleks Ferguson odluči da tu traku povjeri upravo srpskom asu. Nije to odlučio zbog njegovog vitkog stasa, ili plave kose. Nije ni zbog plavih očiju. Odlučio je jer je Nemanja bio pravi vođa, lider, predvodnik. Kada vam takvu titulu dodjeli jedan od najvećih (ako ne i najveći) trener svih vremena, onda znajte da ste veliki. A Nemanja Vidić to jeste.
Nakon što je osam godina bio strah i trepet svih centarfora na Ostrvu, Vidić se u januaru 2014.godine ljeta Gospodnjeg seli na Čizmu, tačnije u Inter. Nije se uspio najbolje snaći, što zbog brojnih povreda, što zbog taktike na koju se nije mogao navići.
Da nije samo veliki fudbaler, nego je i procenat čojstva i profesionalizma kod Nemanje na najvišoj razini, dokaz je i to što je nekoliko dana prije odluke o povlačenju odbio višemilionske ponude Valensije i Bajerna, jer je osjetio da ne može dati svoj maksimum.
Pošteno.
Baš kakav je Nemanja Vidić!!!
Njegovo ime i prezime utkano je u srce svakog navijača Crvene nam Zvezde. Stoga i ideja generalnog direktora kluba iz Ljutice Bogdana, Zvezdana Terzića da na stadionu Rajko Mitić organizuje oproštajni meč na kome bi gostovao veliki Mančester Junajted i ne treba da čudi.
Aferim Zvezdane!!!
I treba da mu se napravi spektakl na oproštaju. Jer kada vam jedan od najvećih trenera najvažnije sporedne stvari na svijetu, (ako ne i najveći), legendarni Ser Aleks Ferguson dodijeli kapitensku traku, onda znajte da ste veliki. A Nemanja Vidić to jeste!!!
Marko Tešanović
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.