Izdvajamo

Monika Ponjavić: Westworld – Priča o ljubavi


Prije nego što počnemo sa analizom posljednje epizode, neophodno je postaviti temelje po kojima i na osnovu kojih ćemo je i analizirati. Dakle: 1) serija je zasnovana na tri vremena jedne vremenske linije; 2) Vilijam (Jimmi Simpson) i „Čovjek u crnom“ (Ed Harris) su jedna te ista osoba, čija iskustva u parku posmatramo u vremenskom razmaku od trideset godina; 3) Bernard (Jeffrey Wright) nije samo android, nego je android modelovan po Fordovom (Antony Hopkins) pokojnom partneru Arnoldu.

Iskustvo memorije

Sponzorisano

Šta je memorija, čini li nas ona ljudima i kako nas iskustvo iste modeluje, jesu pitanja centralne teme ove serije, što je postalo posebno evidentno sa krajem posljednje epizode „Trace Decay“. Ova pitanja, te samo razumijevanje memorije kao fenomena koji život jednog čovjeka, odnosno njegov identitet čini živim su vrlo vješto implementirana kroz prikaz dva različita, ali jednako dominantna, centralna ženska lika serije. Riječ je naravno o Mejv (Thandie Newton) i Dolores (Evan Rachel Wood), koje kroz iskustva svoje memorije prolaze na potpuno različit, a opet gotovo identičan način. Razlika, koja postoji, osjeti se isključivo u odnosu na publiku i njenu percepciju događaja koje pratimo. Naime, tokom ove epizode saznali smo da su roboti programirani tako da svoju memoriju nanovo proživljavaju, sjećajući je se savršeno, do posljednjih detalja. Iako programirane na isti način vrijeme kroz koje Mejv i Dolores prolaze nije linearno. Fundamentalna razlka leži u činjenici da Dolores proživljava gotovo identičnu petlju preko trideset godina dok je Mejv svoju prekomandu iz jednog u drugi, dijametralno suprotni narativ (od majke do prostitutke), dobila tek prije nešto više od godinu dana, čime je publici omogućeno lako raspoznavanje vremena u kojem se njene priče odvijaju. Tome, pored očigledno različite priče, te uloge koju ona sa sobom povlači, doprinose i njen kostim, kosa, šminka, kao i sama scenografija, što praćenje skokova iz jednog vremena u drugo koje Mejv, baš kao i Dolores, svakodnevno proživljava, publici djeluje daleko jednostavnije. Tako postojanje određenih vizuelnih repera za koje se prilikom svakog skoka možemo uhvatiti u nama stvara osjećaj određene sigurnosti da se ono što gledamo zapravo odvija kako u različitom prostoru tako, sasvim logično, i u različitim vremenima. Ova distinkcija, kao što već znamo, kod Dolores ne postoji, osim, naravno, ako znate gdje i kako treba gledati, te na šta trebamo obratiti pažnju, što je sa ovom epizodom, više nego sa bilo kojom prethodnom, i dodatno naglašeno.

1-1

Radi se naravno o trenutku u kojem Dolores, proživljavajući jednu od svojih iteracija, ulazi u stanje intenzivnog iskustva memorije prošlog vremena, koje ćemo, kako stvari stoje, vidjeti tek nekad u budućnosti serije. U njoj Dolores vidi svoje beživotno mrtvo tijelo, licem na dole, u rijeci na čijoj obali i stoji. U jednom trenutku, Vilijam je upravo tamo gdje ga je i ostavila, na obali iza nje, praveći društvo nepoznatom dječaku na samrti. Već u drugom, i Vilijam i dječak kao da su nestali sa lica zemlje. Publika koja priču prati sa pozicije sadašnjeg vremena ne shvata da ovdje nije riječ samo o njenim kratkim retrospekcijama, nego i da je kompletna postavka varljiva, što nam od samog početka ostavlja potpuno pogrešan utisak. Ovi događaji su konfuzni, za sve nas, ne samo za Dolores, i kada bismo sada stvari vratili u pravi odnos, shvatili bismo da u sadašnjem vremenu Dolores na obali ove rijeke stoji u potpunosti sama, dok su se svi događaji vezani za Vilijama odigrali nekad u prošlosti čineći njena sjećanja. Međutim, s obirom da Dolores nosi identičnu odjeću i ima identičnu frizuru, stvari nisu tako očigledne kao u slučaju Mejv, nego radije izgledaju kao da Dolores proživljava blaži nervni slom koji se ogleda u njenim vrlo slikovitim riječima: „Kao da sam zarobljena u snu…ili sjećanju nekog prošlog vremena“.

2

Kako bismo sada dodatno zakomplikovali stvari, uvešćemo još jedan važan ženski lik u ovu priču o različitim vremenima, koji ih de fakto može potvrditi. Riječ je o Anđeli (Talulah Riley) koja je prije trideset pet godina, kada je park tek otvoren, bila jedan od njegovih prvih stanovnika, i to u gradu bijele crkve, o kojem smo do sada čuli mnogo toga. Lorensova kćerka (Izabella Alvarez) i Armistis (Ingrid Bolsø Berdal), čije ime u prevodu znači primirje, su, pored Anđele, takođe jedni od prvih stanovnika ovog malog grada, koji će, po svemu sudeći, odigrati ključnu ulogu u finalu prve sezone “Westworld-a”. Uglavnom, nekoliko godina kasnije, odnosno trideset godina u prošlosti, vidimo Anđelu, koja je u međuvremenu očigledno napredovala u karijeri, kao dio tima za doček i gostoprimstvo Westworld-a. Govorimo dakle o periodu od prije trideset godina i vremenu kada Vilijam po prvi put ulazi u park, i to uz njenu pomoć. Trideset godina kasnije, odnosno danas, Anđela je, na naše ali i Harisovo iznenađenje, još uvijek aktivni član parka, sada kao dio Vajatove vojske. Anđela je tako android koji je do sada imao minimalno tri uloge: kao stanovnik prve naseobine parka skoncentrisane oko ozloglašene bijele crkve; kao hostesa, PR i lice parka; i naposlijetku kao Vajatov špijun. Upravo to su tri vremena o kojima pričamo, a Dolores je, tokom ove epizode, u jednom trenutku prošla kroz sva tri simultano.

3-1

Kao i sve druge velike priče i ova je ukorijenjena u realnosti

Od prvog trenutka kada je u trećoj epizodi, pogodnog naziva “The Stray” ili zalutati/zalutao, lik monstruoznog Vajata uveden kao glavni negativac Tedijeve (James Marsden) priče, nešto u vezi sa tom postavkom nije imalo smisla. Nakon ove epizode sada znamo i zašto, a odgovor se nalazi u prikazu krvavog masakra u gradu bijele crkve. Moja pretpostavka, ista kao i prethodnih sedmica, jeste da se originalni masakr, ili takozvani „incident“ desio na istoj ovoj lokaciji, netom nakon što je park inicijalno otvoren i da je upravo on poslužio kao inspiracija za Fordovu novu priču.  Prema Fordu, incident sa Vajatom se desio u vrijeme rata. O kojem i kakvom ratu je riječ, još uvijek ne znamo, mada, sve nas navodi na zaključak da se radi o ratu vođenom između dva najbolja prijatelja i njihovih fundamentalno različitih shvatanja prirode androida, te same svrhe parka koji su zajedničkim snagama stvorili. To nas, naravno, vraća nazad na osnovnu ideju o dvojezgrenom umu androida (eng. bicameral mind) i tvrdnjama pojedinih robota da čuju glas Boga (u slučaju Vajata), ili da čuju dva uma kako vode žustru raspravu jedan sa drugim (kao, na primjer, u slučaju Mejv).

4-1

Upravo to je identična stvar kroz koju prolazi i Dolores, nesvjesna stanja u koje je zapala i bez naratora koji će njenu priču dalje prenijeti publici kao što je to Tedi uradio u Vajatovo ime. Ako se sjećate ovog govora, onda znate da je Tedi, između ostalog, spominjao i Vajatov kratkotrajni nestanak, te promjenu u njegovom ponašanju, dugotrajnog karaktera. Ono čega se, u kontekstu ovog govora, možda ne sjećate, jeste činjenica da je po njegovom kraju kamera automatski prešla na lik Dolores, prateći je u naizgled bezazlenoj šetnji kroz Svitvoter (eng. Sweetwater). Prema našoj trećoj stavci s početka teksta, po kojoj je Arnold zapravo Bernard i obrnuto, te po kojoj su se događaji između Bernarda i Dolores, odnosno Arnolda i Dolores, odvijali u dalekoj prošlosti kada je Arnold još uvijek bio živ, možemo pretpostaviti da je Arnold još prije 35 godina Dolores dao ključnu informaciju o lavirintu, otključavši još tada skriveni potencijal njegovog prvog androida. 5-2Uvezujući znanja i podatke koje za sada znamo – da je Arnold „glas Boga“ u glavi Dolores, da je Arnold taj koji ju je lagano navodio prema gradu bijele crkve, i da će im on, prema njenim riječima, pomoći kada tamo stignu, te da je Dolores bila integralni dio masakra koji se tu desio, ako ne i njegov glavni inicijator – dolazimo do jedne interesantne paralele, koja pored svojih vizuelnih atributa i očiglednih sličnosti sa Vajatovim narativom sada poprima i doslovno značenje prema kojem je sasvim logično da je lik Vajata možda baziran na liku Dolores Abernati. Ako obratite pažnju na masakr kojeg se sjeća Tedi, i na onaj kojeg se sjeća Dolores, shvatićete da su ovi narativi, iako različiti u smislu likova koji ih nastanjuju, suštinski ukorijenjeni u istu premisu, prate gotovo identičnu koreografiju i pričaju jednu te istu priču. Da li to onda znači da je Dolores prvi Vajat, pa samim tim i pravi neprijatelj kojeg je Ford na surov i okrutan način, u sadašnjosti i novoj iteraciji, nanovo programirao za borbu protiv Eda Harisa u njegovoj potrazi za lavirintom? Nemojte zaboraviti, Vajat je lik kojeg nikada nismo sreli i čiju fizionomiju poznajemo isključivo i samo kroz Tedijeva sjećanja, a ako nas je ova serija ičemu naučila, to je da su sjećanja varljiva i vrlo podložna Fordovoj manipulaciji. Nemojte zaboraviti ni to da smo, u slučaju da je naša premisa o tri različita vremena tačna, Dolores u sadašnjem vremenu posljednji put vidjeli neposredno nakon što je Tedi otišao u potjeru za Vajatom, onda kada je Dolores, nakon dugog niza godina, ponovo bila u stanju da povuče okidač i ubije svoje zlostavljače, vještina koju je nanovo stekla najvjerovatnije ljubaznošću Eda Harisa, svog zaštitnika. Kažem zaštitnika, jer, baš kao i svi drugi aspekti ove serije, ni odnos između ova dva lika nije u potpunosti čist, a kamoli jasan. Naime, ako povjerujemo Edu Harisu da je on dobar čovjek koji čitav život voli jednu ženu, i ako povjerujemo da je njegov brak sa Loganovom sestrom brak bez ljubavi i iz interesa, ako pretpostavimo da se ljubav između Dolores i Vilijama završila onako kako jedino može – njenim okrutnim gubitkom sjećanja – onda pretpostavka da Ed Haris nikada nije silovao Dolores, niti je to pokušao, jedino ima smisla. 6-1Razmišljajući u ovom kontekstu, u posljednje vrijeme sklonija sam vjerovanju da je izmanipulisana publika kao činjenicu i realnost prihvatila samo implikaciju o seksualnom zlostavljanju, koje se zapravo nikada nije ni desilo. Prateći dalje ovakav razvoj događaja, možemo pretpostaviti da će Dolores, slušajući Arnolda, svoj lični “glas Boga”, krenuti na ubilački pohod, baš kao i Vajat, nakon čega će, usljed tog ludila, ili počiniti samoubistvo ili šekspirovski umrijeti od strane Vilijama, svoje prve ljubavi. Tragedija u ovoj priči počiva na bazičnoj premisi serije i njenoj besmrtnosti lišenoj patnje sjećanja o boli, što je upravo pitanje na kojem se rasprava između Arnolda i Forda zasnivala. Da li androide ljudima čini bol koju osjećaju usljed ličnog gubitka (Arnold), ili ih iste treba poštedjeti u činu milosrđa (Ford)? Ovaj dualistički pristup smo tokom same epizode iskusili na primjeru Mejv, koja, kao i Arnold, pa samim tim i Bernard (sin) i Dolores (roditelji), nije željela da se odrekne boli koju je osjećala po gubitku svoje kćerke, jer je to “jedino što joj je od nje ostalo”. U činu “nesebične” dobrote, Ford ju je na surov način, oduzimajući joj sjećanja, tako lišio jedine konekcije sa onim ljudskim u sebi. S druge strane, kao inicijator tog gubitka, Ed Haris, u sadističkoj potrazi za svojim bolom i osjećanjima koja je negdje u toku priče izgubio, dolazi u direktan kontakt sa lavirintom, kojeg je, kako stvari sada stoje, otkrila upravo bezuslovna ljubav jedne majke. Iz svega navedenog mi se sada čini kao da je upravo tu negdje skriven smisao serije, te da je Harisov osnovni cilj otključati davno izbrisana sjećanja njegove izgubljene, tragične životne ljubavi, čija se sudbina našla između dva egocentrika u borbi za apsolutnu prevlast i dominaciju.

P.S. Tijelo koje Ford trenutno printa u svom podrumu nije bila Tereza Kalen. Nažalost. Možda je ipak riječ o Elsi?

Tekst napisala: Monika Ponjavić

Ocjena: 5/5

Monika Ponjavić je arhitekta, teatrolog, teoretičar audio-vizuelne umjetnosti i scenski dizajner. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.

***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE
MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE.
SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU 
TUŽBE.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Orban u intervjuu Karlsonu ukazao na istorijsku grešku Zapada

ZM

AMS: Oprezno na putevima, saobraćaj otežan zbog snijega

ZM

Minhen: Vens iskritikovao EU, Cvijanovićeva bi potpisala svaku riječ

ZM

Svečano otvoren novi objekat Klinike za ortopedsku hirurgiju u Slatini

JM

Drinić čestitao Sretenje: Snaga srpskog naroda u zajedništvu

JM

Banjaluka: Zimske službe u pripravnosti, ekipe intervenišu na području Donjih Kola

JM

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više