Postoje tako neki momenti koji se izdvajaju bez da se oko njih digne silna marketinška halabuka, a rezervisani su za one posebne autore koji žive u svom skoro hermetički zatvorenom svijetu. Iz njega izlaze samo kad oni osjete i sami odluče da to što su stvorili treba da se podijeli sa ostatkom svijeta. Svojim neizmjernim kredibilitetom oni su garancija da je to nešto vanserijsko, a malo je takvih autora kao što je Kate Bush koji izazivaju skoro pa strahopoštovanje.
Posljednji brojevi uticajnih britanskih muzičkih magazina, UNCUT i MOJO, to potvrđuju. MOJO – naslovna strana i intervju sa Kate na 10 strana; UNCUT – album mjeseca, “Before The Dawn”. Ništa manje se nije ni očekivalo kada je u pitanju istinska britanska ikona, i neko čijim tragom je krenulo toliko kasnijih autorki, i odjeci čije muzike se čuju u djelima PJ Harvey, Tori Amos, Joanne Newsom ili pak najsvežijeg čuda iz Danske, Agnes Obel.
Pomenuti album, u 3CD formatu je ustvari tonski zapis nastao tokom nezapamćene serije od 22 koncerta u dvorani Hammersmith Apollo, u Londonu, iz 2014. godine. Ako se zna da je posljednja turneja koja je prethodila ovoj seriji, bila još tamo 1979. godine, onda je potpuno jasno s kakvim se nestrpljenjem očekivao izlazak kraljice iz njene palate. Naravno, ne Elizabeth, već Kate. Nazvati to koncertima bi bilo neopravdano umanjenje, jer je spektakl koji je priredila Kate sa svojom brojnom trupom, koju na svom moćnom beatu nosi niko drugi nego Omar Hakim, bio mnogo više od toga. Do tančina spremljene plesne bravure u kombinaciji sa filmskim zapisima snimljenim samo za ovu priliku, ostavili su prisutnu publiku bez daha. Tačnije, toliko daha da mogu da sa puno ljubavi otpjevaju refren “Cloudbusting” u završnici koncerta, da je to duboko emotivnu, ali uvijek britanski zakopčanu heroinu, nagnalo da izusti: “Oh, my God… what a beautiful sight, look at you!”. Kad smo već kod prizora, ovaj materijal nije objavljen na DVD, jer je Kate svjesno odlučila da vizuelizaciju ovih divnih tonova prepusti svakom ponaosob, bez diktata koji je neminovan kad nekom servirate video zapis.
Od Kate nikad ne dolaze očekivane, uobičajene stvari, pa tako ni ovo nije klasični “živi” album kakve objavljuju ostali izvođači. U praksi se to svodi na reviju najvećih hitova odsviranih što vjernije studijskom originalu, malo se pusti publika da horski otpjeva neke udarne refrene… i to je sve. Ovdje je riječ o dva velika bloka koji se bave dvjema potpuno udaljenim pričama.
Prva, “The Ninth Wave” sa albuma “Hounds Of Love”, je dramatična storija iz vizure žene koja se nakon brodoloma utapa u moru i kojoj prolazi cijeli život ispred očiju. Naravno, žena je Kate koja je i snimala u velikom tanku vode scenu u kojoj ova žena pluta i zaradila hipotermiju od dugog boravka u vodi. Ali, to je sve osim iznenađenje od nekog koju svoju viziju uvijek dovede do kraja, bez kompromisa. Ogromne pauze između ne samo koncerata već i albuma, su najbolji dokaz za to šta je jedino bitno u njenom umjetničkom svijetu.
Druga priča bazirana na “A Sky Of Honey”, sa albuma “Aerial”, je potpuni kontrapunkt prvoj i govori o prekrasnom danu u prirodi, u kojem pratimo svetkovinu sunca i života, za razliku od prve u kojoj je smrt na samom pragu. Bush jako dobro zna da i u “običnom” danu leži jednako toliko poezije i drame, baš kao i u nadolazećoj tragediji. Kad se one tako majstorski ukrste, kao što je to slučaj sa “Before The Dawn” (Prije zore), onda je u pitanju – velika umjetnost. I vraća vjeru u bolje sutra kad to dodirne neke brojne ljude, jer se ne očekuje da nešto tako uvrnuto bude bitno izvan kruga iz kojeg je poteklo. Padaju mi na pamet Genesis iz faze sa Peterom Gabrielom, pa čak i, oprosti mi Bože, mislio sam da ovo nikad neću napisati, Jethro Tull, jer su to bili klasični primjeri britanštine, lova na lisice, čudnih kostima, vještičarenja i čega sve ne. Naravno da je u ovoj Kati iz celera, da ne kažem iz grma (Bush), najviše duše, smisla i ljepote te je njena pozicija na vrhu potpuno neupitna. Čak se i jedan drugi veliki Britanac, David “Cloud Atlas” Mitchell kao dugogodišnji obožavalac odmah odazvao kad je trebalo da napiše neku vrsta libreta za prvu priču.
I, uopšte, toliko je ljubavi ovdje iskazano prema njoj da se to jasno čuje u svakom trenutku. Svjedoci-srećnici kažu da su potpuno uobičajene scene na ovim koncertima, a pod utiskom snage emocija koje su dolazile sa bine, bile zagrljaji potpunih stranaca, parovi su plakali… Sve to i još mnogo više izazvala je čarobnica koja je stajala na bini i pjevala: “Ooh, I just know that something good is going to happen”. Naravno da je bila u pravu jer ako vještice išta znaju to je da predvide šta će se desiti, a bilo je ne samo dobro, već bajkovito. Sad, da li ćemo morati da sačekamo narednih 10 ili ko zna koliko godina na nastavak te magije, to je već nebitno, magija nema rok trajanja.
Nebojša Ristić
Nebojša Ristić je novinar i voditelj. Zaražen je teškim oblikom rokenrolmanije još prije četiri decenije. Jedno vrijeme se od toga bezuspješno liječio i na kraju – odustao. Iz nekog samo njemu znanog razloga, uživa da svoja otkrića i razmišljanja na ovu temu podijeli sa vaskolikom populacijom, mada zna da istu, osim jednog, statistički zanemarivog broja, to savršeno ne zanima.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.