Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača RS Stojan Marinković poručuje da su sutrašnji protesti u Gradiški poslednje upozorenje vlastima da farmeri u Srpskoj više neće skrštenih ruku čekati svoj konačni kraj.
Upozorava da su poljoprivrednici spremni na još drastičnije mjere, jer, kako kaže, više nemaju šta da izgube.
– Pokušali smo na sve načine da skrenemo pažnju na problem koji nas tište i – ništa! Evo, izaći ćemo i na ulicu, u nadi da ćemo bar na ovaj način skrenuti pažnju na izvjesnu propast domaćeg agrara. Protesti koji su pred nama biće mirni i bez tenzija. Međutim, oni su poslednje upozorenje nadležnima da smo spremni da idemo i dalje – poručuje Marinković u intervjuu za SrpskaCafe.
o Šta to znači?
– Ako nas vlast i dalje bude ignorisala, spremni smo na radikalnije mjere, odnosno na još žešće proteste. Tada ćemo masovno izvesti mehanizaciju na ulice i blokirati saobraćajnice i
Učiti na primjeru Rusije
o Na primjeru koje države bismo mogli nešto da naučimo?
– Od kada je uvezla zabranu uvoza iz EU, Rusija je ostvarila proizvodnnju hrane od četiri milijarde dolara. Daleko smo mi od ove države, ali njihov sistem zaštite domaće proizvodnje potpuno je primjenjiv i na nas. Nažalost, kod nas nema volje za takvo nešto. A potreban nam je drastičan zaokret kada je riječ o poljoprivredi. Ne ulazim u politiku, niti u druge sfere privrede, govorim o poljoprivrevredi kao o proizvođaču hrane koja je u normalnim zemljama strateška djelatnost.
granične prelaze. I nećemo odustati, sve dok nas ne shvate ozbiljno, odnosno, dok se ne uhvate u koštac sa problemima koji nam dolaze glave.
o Koji su gorući problem u domaćem agraru?
– Prije svega nekontrolisani uvoz i spoljnotrgovinski deficit. Na drugom mjestu je plavi dizel kojeg nema na niovou BiH, zatim nedovoljne subvencije i visina agrarnog budžeta RS.
o Šta je posljedica toga?
– Sve to dovodi do nekonkurentnosti domaće proizvodnje, do napuštanja sela, odlaska omladine sa ovih prostora. Na kraju ćemo se naći u poziciji da ćemo hranu plaćati basnoslovno skupo, jer nećemo imati vlastitu proizvodnju.
o A kad ne budemo imali vlastitu proizvodnju…
– Onda će nas ucjenjivati oni koji nas budu hranili.
o Da li bi se u masovne proteste uključili i farmer iz FBiH?
– Naravno, jer su se i oni suočavaju sa sličnim problemima. Za razliku od nas, oni bar imaju daleko veće podsticaje u pojedinim granama, ali su ipak nezadovoljni. Zamislite kakvo je, onda, nezadovoljstvo farmera u RS.
o U resornom ministarstvu naglašavaju da FBiH nema bolji pravilnik o podsticajima!
– Da nisu žalosne, ove tvrdnje bi bile smiješne! Pa, zar bismo mi tražili nešto gore?! Evo, tražimo da nam daju to što je gore, pa ćemo se sa tim nositi kako znamo i umijemo.
o Tvrde i da su zahtjevi poljoprivrednika u RS u pogledu kreiranja pravilnika o podsticajima isključivi?!
– Naši stavovi nikad nisu bili isključivi, uvijek smo bili za kompromis. Tako je bilo i kad smo tražili zakonskih šest odsto budžeta za koji smatramo da nam pripada. I tu smo ponudili kompromis i predložili da to bude svega 20 miliona, pored 60 miliona KM za ovu godinu. Međutim, ni taj naš zahtjev nije prihvaćen.
o Izgleda da poljoprivrednike niko ne shvata ozbiljno, čim bolje sutra morate da tražite na ulicama.
– Sindrom političara je da realni sektor ne shvataju ozbiljno, a većina apsolutno nema nikakvog dodira sa njim, posebno sa poljoprivredom. To je boljka cijelog Balkana. I radnici i penzioneri pričaju i upozoravaju da su nezadovoljni, ali vlast na njih obrati pažnju tek kad izađu na ulice, blokiraju saobraćaj, nanesu štetu privredi. Nažalost, tako moramo i mi, svjesni da ćemo i samo sebi naštetiti.
o Kako to mislite?
– Tako što za vrijeme protest nećemo biti na svojim farmama i njivama. Mi smo racionalni ljudi, prije svega domaćini. Svjesni smo teške situacije u cijeloj privredi, ali više nemamo kud, nemamo rezervni položaj. Zato više nemamo izbora, nego da ostanemo dosljedni u svojim zahtjevima.
o Koliko katastrofalno stanje u domaćem agraru sekira resorne ministre?
– Iz poteza koje preduzimaju, prije svega ministar spoljne trgovine Mirko Šarović, ne vidimo ama baš nijednu gestu da su zainteresovani za domaću poljoprivredu. Slično je i u regionu. Apsurdno je da nas ministri ubjeđuju da je nama bolje od onoga što oni rade. A mi sve više radimo, sve manje imamo, sve teže živimo, sve više propadamo. Sve više poljoprivrednika smanjuje površine ili brojnost grla.
o Šta stavljate na teret ministru poljoprivrede RS Stevi Mirjaniću?
– U poslednjih pet godina nijedan prijedlog ili sugestija poljoprivrednih proizvođača na nacrt pravilnika o dodjeli podsticaja nije usvojen. Pa, nije moguće da mi ne znamo šta to nama treba i gjde to nama škripi.
o Da li je vrijeme da oni podnesu ostavke?
– Ako ne budu ispoštovani naši zahtjevi u pogledu ograničenja uvoza i zaštite domaće proizvodnje, te isplate subvencija u roku od 30 dana, jedino racionalno rješenje da se naši ministri povuku. Krajnje je vrijeme da prestnu da sa kockaju sa najbrojnijom populacijom ove zemlje.
Andrijana Pisarević
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.