Da li je najveći podvig u istoriji Rukometnog kluba Borac, osvajanje titule šampiona Evrope, zaboravljen?! Ovo pitanje postavljaju mnogi sportski radnici u Banjaluci, gradu koji je sinonim za rukomet.
Juče se navršila 41 godina od kada su momci u crveno-plavim dresovima pokorili Stari kontinent. O slavnom 11. aprilu mogli ste da pročitate poneki medijski naslov. Mogli ste i da vidite mural koji su najvjerniji navijači, “lešinari”, napravili u čast Arslanagića, Karalića, Rađenovića i društva. Klub se, međutim, nije oglasio. Nije bilo svečanosti, konferencije za novinare, zvaničnog saopštenja. Doduše, Borac se na svom sajtu zahvalio “lešinarima” na muralu, dok je na društvenim mrežama podijeljen link za tekst koji govori o evropskoj kruni, a koji je napisan 2007.
Prošle godine, na veliki jubilej četiri decenije od osvajanja KEŠ-a, klub je organizovao glamuroznu svečanost. I svi ljubitelji rukometa u gradu na Vrbasu bili su prezadovoljni. Nije bilo realno očekivati da će se ovog puta ponoviti nešto slično. Ali, mnogi su očekivali da će slavni datum u javnosti dobiti više pažnje.
Radinković: Nonšalantan odnos
Jedan od njih je i Rade Radinković, čovjek koji je u RK Borcu obavljao mnoge funkcije i koji je u rukometu više od četiri decenije.
– Još osjećam gorčinu radi nonšalantnog odnosa vođstva kluba koje nije našlo za shodno obavjestiti ljubitelje rukometa da je 11. aprila 1976. godine klub postao prvak Evrope. Činjenica je da većina članova uprave i menadžmenta nije bila ni rođena te godine, ali ih niko nije spriječio da “zaokruže” datume značajne za istoriju kluba. Nadam se da neće ovako proći i podvig ostvaren 1991. godine, kada je osvojen Kup IHF – razočaran je Radinković.
Rukometni veteran je ogorčen i činjenicom da niko iz gradske administracije nije našao za shodno da spomene datum koji je Banjaluku doveo na sportsku mapu Evrope i svijeta.
– Čudi me i muk iz Gradske uprave. Oni tamo pominju datume od Kulina bana, a nemaju u kalendaru značajne sportske rezultate i događaje. Još su nam u sjećanju silna predizborna obećanja sva četiri kandidata za gradonačelnika. Tvrdili su da će učiniti mnogo za sport Banjaluke. Ništa slabija nisu bila obećanja i kandidata za odbornike u gradskoj Skupštini. Gdje su ta obećanja danas? Pa znaju li oni šta bi mnogi gradovi dali da se mogu pohvaliti ovakvim jubilejom – zaključio je Radinković.
Vezane vijesti:
Na ovu temu imao je šta da kaže i Miro Bjelić. Član generacije iz 1976. i vječiti opozicionar podsjetio je da je tadašnji predsjednik Borca Nedeljko Pehar obezbijedio 25.000 dolara kako bi se Banjaluci osiguralo domaćinstvo finala. Kako kaže, grad na Vrbasu je taj dan bio sportski centar svijeta, jer su u uvertiri utakmice izvlačene i grupe za olimpijski turnir u Montrealu.
– Sramota najveća je da Borac ni na svom sajtu nije spomenuo 11. april. Očekivao sam od klupske uprave i svojih tadašnjih saigrača da će reći nešto u vezi titule. Generacijo, gdje ste bili taj dan? Jedino se Abas Arslanagić oglasio! Više vam Borac nije potreban. Sve vam je grad i Borac dao, a sada, kada ste potrebni klubu, ćutite – poručio je Bjelić.
Branković: Šta više da uradimo!?
Povodom “zaboravljenog” jubileja kontaktirali smo i direktora “crveno-plavih” Vladimira Brankovića. Prvi operativac Borca je naglasio da uvažava svaku konstruktivnu kritiku, te da je pomoć uvijek dobrodošla.
– Međutim, ti koji najviše pričaju, prstom nisu mrdnuli za klub. Čast izuzetku, Abasu Arslanagiću, koji je uvijek na usluzi Borcu. Zaslužnim pojedincima lično sam slao čestitke povodom godišnjice. U organizaciji sa “lešinarima” kreiran je prelijep mural. Klub je finansijski pomogao njegovu izradu. Na društvenim mrežama smo podsjetili na slavni datum. Ne znam šta klub treba da uradi pa da svi budu zadovoljni. Nisu valjda očekivali da ponovimo prošlogodišnju akademiju. Istorija Borca je slavna. Mi smo ponosni zbog toga. Ali, u ovim teškim vremenima moramo gledati i naprijed – jasan je bio Branković.
Dejan Marić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.