Uprkos krizi koja i dalje snažno drma ove prostore, građani Srpske u restoranima i kafanama godišnje skrše nekoliko desetia miliona maraka.
Zvanične statistike pokazuju da je u ovim ugostiteljskim objektima lane potrošeno skoro 41 milion KM, što praktično znači da smo svakog dana na hranu i piće u prosjeku trošili više od 110 000 KM.
U Zavodu za statistiku RS podsjećaju da se istraživanja o prometu u ugostiteljstvu sprovode
Šampioni u pušenju i kafenisanju
Iako je polovina građana BiH bukvalno na ivici egzistencije, u ovoj državi se i dalje enormne sume novca troše i na cigarete i kafu, po čemu iz godine u godinu ubjedljivo “šijemo” stanovnike svjetskih zemalja. Na uvoz kafe u BiH godišnje se potroši 160 miliona, a cigareta čak milijardu KM.
Zato i ne čudi što se BiH nalazi u grupi država sa najvećim brojem pušača u Evropi, ali i u svijetu – sa čak 32 odsto onih koji ne mogu ili ne žele da se odreknu ovog poroka. S druge strane, sa 6,2 kilograma kafe, koliko u prosjeku godišnje popije svaki stanovnik BiH, našli smo se i ispred – Brazilaca?!
na osnovu reprezentativnog uzorka preduzeća u pomenutoj oblasti.
Stvarna cifra je puno veća
– Dakle, riječ je o procijenjenim vrijednostima čiji su podaci metodološki pouzdani. Promet u ugostiteljstvu, u pripremi i posluživanju hrane, lane je iznosio 40,9 miliona KM, a u istraživanjia nisu uključeni preduzetnici – kaže direktorka ovog zavoda Radmila Čičković.
To, praktično, znači da građani RS ukupno na iće i piće godišnje daju kudikamo više para od pomenute cifre. Ali, sve i da se držimo samo zvanične statistike, jasno da, uprkos krizi, ne zaobolazimo restorane i kafane u kojima očigledno ostavljamu svaku marku koja pretekne.
Tako smo lane u ovim objektima potrošili skoro 49 400 prosečnih plata, te čak 120 300 prosečnih penzija u Srpskoj.
Možda ni ovaj podatak ne bi bio nikakva senzacija da se svakog dana na svakom koraku ne čuje priča o ekonomskoj krizi koja ne popušta, te o ljudima koji preživljavaju zahvaljujući jednom obroku iz neke javne kuhinje ili ostacima nečijeg ručka koji je završio u kontejneru?!
Penzioneri na rubu opstanka
Najnovije istraživanje UNDP-a pokazalo je da u BiH skoro 600 000 njenih građana dnevno preživljava sa maksimalno pet KM, što im je dovoljno taman da kupe hljeba, koje jaje i malo
Vezane vijesti:
krompira. Svaki taj nesrećnik svake večeri zaspi gladan, je od par maraka dnevno teško može da mu pretekne za kakvu-takvu večeru.
Podatak o desetinama miliona maraka potrošenih u kafanama u najvećoj mjeri ipak sablažnjava penzionere, koji svojim mjesečnim primanjima ne mogu da podmire ni one najosnovnije potrebe.
– Zaista je nejasno odakle ljudima u RS, pre svega omladini, tolike pare?! Ako su već u podne puni kafići, što je kod nas svakodnevna pojava, nameće se zaključak da ti ljudi uopšte nisu zaposleni. Dakle, moraju da imaju neki izvor prihoda, jer cijene u kafićima i restoranima nikako nisu zanemarive. Po svemu sudeći, oni “žicaju” od roditelja koji najverovatnije ionako jedva sastavljaju kraj s krajem. Ugostiteljske objekte nesumnjivo posjećuju i imućniji građani
Pročitajte još:
kojima ni cehovi od par stotina maraka definitivno ne znače ništa. S druge strane, nama i marka dodatnog troška zadaje glavobolju jer su nam kućni budžeti ionako nategnuti do pucanja. Zato ne čudi što mnogi penzioneri u RS i BiH koricu hljeba traže u kontejnerima zato što teško mogu da se ubace u javne kuhinje koje su već odavno prebukirane – naglašavaju u penzionerskim udruženjima.
S druge strane, ugostitelji poručuju da je promet u ugostiteljskim objektima u Srpskoj iz godine u godinu u padu.
Kafana je naša sudbina
– Ljudi i dalje otvaraju kafiće i restorane, nadajući se da će nešto zaraditi. Međutim, često ih zatvaraju iste ili već sledeće godine, jer nemaju prometa. S druge strane, naš mentalitet je takav da ćemo radije potrošiti koju marku u kafani nego na nešto drugo, možda korisnije. Prošla su zlatna vremena kada su gosti “obrtali” po nekoliko tura, ne gledajući na to koje piće koliko košta. Danas dvije osobe po dva sata sjede uz dva čaja ili dvije kafe, i to je to! A nekad se govorilo da je gost koji stoji u kafiću srećan ako ima veliku šaku jer se tada po turi pila kafa, “deci” štoka i, na primjer, “deci” kole. Toga više nema! Kafići jesu puni, ali se slabo pije – poručuju ugostitelji.
Andrijana Pisarević
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.