Drugi put zaredom, na Evropskom prvenstvu igraće pet reprezentacija iz bivše Jugoslavije. Ako se tome doda da je Vardar klupski prvak Starog kontinenta, jasno je da se najbolji rukomet igra na Balkanu.
Malo je nedostajalo da i šesta država nastala raspadom bivše SFRJ, Bosna i Hercegovina, izvadi vizu za smotru u Hrvatskoj. Ipak, “zmajevima” je nedostajala jedna pobjeda pa da kompletiraju jugoslovensku šestorku.
Izuzev Hrvatske, koja kao domaćin EP nije ni igrala kvalifikacije, preostale četiri selekcije prošle su izazovan put do cilja.
Neka nova Srbija
Neka nova Srbija pod dirigentskom palicom Jovice Cvetkovića u grupi sa Poljskom, Bjelorusijom i Rumunijom zauzela je drugo mjesto. Na tri gostovanja “orlovi” nisu poraženi, što oslikava kvalitet ekipe koju na terenu predvodi Petar Nenadić.
Bronzani sa posljednjeg Svjetskog šampionata, Slovenci, “sporo” su ušli u kvalifikacije. Ipak, u posljednja dva kola četa Veselina Vujovića je deklasirala Švajcarsku i Portugal, te zasluženo prošla na završni turnir.
Makedonija je bila u sličnoj situaciji. Kiro Lazarov i društvo izgubili su na gostovanjima u Češkoj i Islandu, a potom izvukli bod u Ukrajini. No, u posljednjem kolu nisu dozvolili iznenađenje, deklasirali su Čehe i po peti put prošli na kontinentalnu smotru.
U petak žrijeb za EP
Žrijeb grupa za predstojeću kontinentalnu smotru biće održan u petak, 23. juna sa početkom u 19.00 časova. EHF je uoči ceremonije u dvorani “Vatroslav Lisinski” odredio jakosne šešire, pa su tako u prvi svrstani Njemačka, Španija, Hrvatska i Francuska. Drugi čine Danska, Bjelorusija, Švedska i Makedonija, a treći Norveška, Srbija, Crna Gora i Češka. U četvrtom su Mađarska, Slovenija, Austrija, te Island. Već sada je poznato da će domaćin nastupati u splitskoj, grupi A. Norveška je u B (Poreč), Slovenija je dobila C (Zagreb), a Mađarska grupu D (Varaždin).
Da bi došla do četvrte vize, Crna Gora je prošla kroz dramu. Očajan start kvalifikacija nije nagovještavao ovakav epilog, međutim, Vuko Borozan i saigrači bili su najbolji kada je to bilo najpotrebnije. Ključni su bili domaći trijumf nad Švedskom i remi u završnoj bici sa Rusijom.
Osvojeno 26 medalja
Činjenica da će na EP igrati pet balkanskih timova ne čudi ako se zna da su države bivše Jugoslavije, uključujući i samu Jugu, na najvećim takmičenjima osvojile 26 medalja. Od toga šest na Olimpijskim igrama, 12 na svjetskim, te osam na evropskim prvenstvima. Zanimljivo, nijedno od kontinentalnih odličja nije bilo zlatno.
Kasim Kamenica vjeruje da se ta negativna tradicija može promijeniti upravo u Hrvatskoj. Iskusni stručnjak iz Goražda, koji je u karijeri predvodio Sloveniju, BiH, Crnu Goru, Pelister, Partizan, Vardar, Celje… te Zagreb, na čijoj klupi i danas sjedi, oduševljen je podatkom da skoro trećina učesnika Evropskog prvenstva dolazi sa Balkana.
– Ponosan sam što sam čitav život posvetio rukometu. Ovo je prelijep sport, a naše podneblje je nepresušan izvor talentata. Uvijek smo imali sjajne igrače. Imamo ih i sada. To pokazuje snagu “eks ju” rukometa. Ostaje žal što se BiH nije kvalifikovala. Malo je nedostajalo. Mislim da je startni poraz od Austrije u “Skenderiji” bio ključan – za SrpskaCafe je izjavio Kamenica.
Šterbik, Duvnjak, Lazarov…
Igrački gledano, od rukometaša sa ovih prostora mogao bi se napraviti “Ol star” tim. Na primjer, na golu bi bili “Španac” Arpad Šterbik, te Mirko Alilović i Borko Ristovski. Bekovsku liniju bi činili Domagoj Duvnjak, Luka Cindrić, Vuko Borozan, Petar Nenadić, Kiro Lazarov, Jure Dolenec. Krilne pozicije bile bi rezervisane za Manuela Štrleka, Dobrivoja Markovića, Zlatka Horvata i Gašpera Marguča. Na pivotu bi igrali Blaž Blagotinšek, Renato Sulić, te Rastko Stojković. Ovim simpatičnim sastavom bi komandovao Lino Červar.
– I sad zamislite da je bivša Jugoslavija ostala na okupu. Teško je reći koliko bi medalja ovakva ekipa osvojila, ali bila to baš moćna reprezentacija – dodao je Kamenica.
Naš sagovornik smatra da na predstojećem turniru “kauboji” imaju idealnu šansu da uzmu evropsku krunu, jedinu koja im nedostaje:
– Hrvatska od osamostaljenja igra odličan rukomet. Bila je olimpijski i svjetski prvak, fali joj još samo kontinentalno zlato. Učiniće sve da do njega dođe pred svojim navijačima. Kvalitet za to svakako ima. Iskreno, prostale naše reprezentacije ne vidim u borbi za odličja. Slovenačka bronza na prošlom Svjetskom prvenstvu više je bila, da tako kažem, incident.
Bjelovar, Banjaluka, Šabac…
O snazi rukometa na ovim prostorima svjedoče i klupski uspjesi. Bjelovarski Partizan je početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka bio šampion Evrope (1972). Isti uspjeh ponovio je i banjalučki Borac (1976). Osamdesete su bile “rezervisane” za Metaloplastiku iz Šapca (1985, 1986), a devedesete za Zagreb (1992, 1993). Deceniju kasnije na kontinentalni tron se popelo Celje (2004). I kada se činilo da je u eri njemačkih divova, prebogatog Pari Sen Žermena, moćne Barselone, uvijek jakog Vesprema… nemoguće ponoviti ovakav podvig, pojavio se Vardar. Skopski tim je, mimo očekivanja, prije dvadesetak dana otišao do kaja i tako zapravo ozvaničio da se najbolji rukomet igra na Balkanu.
– Vardar me je oduševio i potpuno zasluženo postao šampion Evrope u sjajnoj konkurenciji. Rezultat je to sistematskog ulaganja u tim i infrastrukturu. Stvoreni su svi uslovi da ekipa napravi to što je napravila. Činjenica da su glavnu riječ vodili igrači sa ovog podneblja sve govori – zaključio je Kasim Kamenica.
Dejan Marić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.