Izdvajamo

Nebojša Ristić: Prokleto sam u sobi


Današnja muzička produkcija je tolikog obima da nije nimalo čudno kad vam ispod radara promakne i nešto potpuno posebno. Srećom, postoje npr. polugodišnji osvrti i rekapitulacije od strane specijalizovanih magazina i portala koji vam ukažu na te propuste.

Jedan takav, i to kapitalan, bi bio da me nije usmjerio prema albumu „A Crow Looked at Me“, potpisan od strane Mount Eerie, što je već duži niz godina alter-ego Phila Elveruma. Sve što je dosad radio bilo pod ovim pseudonimom, bilo kao the Microphones, nije moglo da vas pripremi za ono što vas očekuje na ovom albumu.

Naime, prije nekih godinu Philova supruga Genevieve Castree je preminula od raka pankreasa i ostavila ga sa kćerkicom. Ma koliko to ne bila obična smrt, rokenrol je svjedočio mnogim drugima, i ma koliko je god puno primjera u kojima su se kroz umjetnički iskaz ožalošćeni borili sa gubitkom, ovaj stoji na usamljenom mjestu.

Sticajem okolnosti prva kolumna uopšte u ovom serijalu se bavila Nickom Caveom u momentu kad se na albumu „Skeleton Tree“ suočavao sa tragičnim gubitkom sina. Jednako tako slučajno u prošlonedeljnom izdanju kolumne nakratko se elaboriralo o tome kako je John Murry izlazio na kraj smrću bližnjih, ali i ostalim tragedijama koje su ga zadesile. Da ne pominjemo koliko je nekrologa bilo napisano na ovom istom mjestu. Sve to me je prilično učvrstilo u odluci da smrt ubuduće ne bude tema, zaista je nje bilo i previše. Tim prije jasno je koliko je jak udarac koji nanosi slušanje ovog albuma te da nikad ne smijete reći nikad i da još jednom moram istom stazom. Sve zato da bi se iskazalo divljenje prema ličnoj hrabrosti autora i da bi se skrenula pažnja na veličanstvenost opisa duboke tragedije.

Sponzorisano

Najkraće rečeno, Phil je smogao snage da sa gitarom i ritam-mašinom uđe u sobu pokojne supruge te da joj se tu kroz 11 pjesama obrati. Pjevajući – pričajući, ne samo o životu kojeg su podijelili, nego i o tome kroz šta prolaze on i njihova kćerkica nastalo je djelo koje vam na momente ledi krv u žilama, zaustavlja dah ili navodi da jednostavno – zaplačete.

Da, to jeste čin lične katarze, lako moguće i jedini ventil kroz koji je bol mogao da postane makar podnošljiv. Situacija kroz koju smo svi morali da prođemo, ali bilo je potrebno da neko sa toliko artističkog umijeća to pretoči u pjesmu. Jasno je da tu nije moglo biti neke pretjerane raspjevanosti ili orkestriranosti, ali je pravo čudo kako su nastale ove pjesme, umjesto ruke koja pokriva usta da se iz njih ne bi oteo uzdah, vapaj ili krik.

SMRT JE STVARNA

„Smrt je stvarna
Neko je tu, i onda više ne
I nije o tome pjevati, niti pretakati u umjetnost
Kada stvarna smrt u kuću kroči, sva poezija postaje glupa.

Kada uđem u sobu gdje si bila ti, i
kada se suočim sa prazninom koja sad živi tu,
sve izdaje.
Moja koljena izdaju, moj mozak izdaje.
Riječi izdaju.

Stvrdnutih suza, obamrlih i sirovih,
silazim dole i izlazim da pokupim poštu koju još uvijek dobijaš.
Nedelju nakon što si umrla, stigao je paket sa imenom tvojim,
unutra je bio poklon koji si u potaji naručila za našu kćer.
I kleknuo sam na stepenicama dok sam naricao.
Ruksak za nju kad za nekoliko godina krene u školu.
Mislila si o budućnosti, iako si duboko u sebi znala da u njoj nema mjesta za tebe.
Iako si uspuzala uz liticu, ipak si klizala dole
progutana tišinom, stvarnom i bez dna.

Glupo je, i
ne želim da izvučem nikakvu pouku iz ovog.
Ja te volim.“

Da je sve ostalo samo na ovoj nevjerovatnoj pjesmi, već bi bilo dovoljno, ali erupcija bolnih sjećanja ne prestaje do samog kraja. Otvoreno priznajući da mu je u pisanju vodilja bio Karl Ove Knausgaard, možda i najveći pisac današnjice, Elverum zalazi u najsitnije detalje dajući svojim opisima težinu kakva je rijetko dosad viđena na muzičkoj sceni. Gotovo da bi se „A Crow Looked at Me“ mogao nazvati muzičkim pandanom „Moje borbe“, a to je kompliment nad komplimentima. I gotovo u svakoj od pjesama nakon redanja slika, prividno statističkog, te tim više zastrašujućeg nabrajanja dana od smrti supruge (11 dana, mjesec i jedan dan, dva mjeseca, tri mjeseca…), na kraju, padne stih koji vas sasječe poput sjekire.

MORSKE ALGE

„Naša kćerka je stara godinu i po,
Danas je jedanaesti dan kako si umrla
Uzeo sam čamac i došao na mjesto
Gdje smo nas troje trebali sagraditi dom.
Da si ti poživjela. Ali ti si umrla.
I tako sam došao sam sa našom bebom, noseći samo prah kostiju tvojih.
Ne sjećam se da li su te zanimale kanadske guske?
Da li je to bilo bitno, stotine njih na ovoj plaži?
Ili se samo bore, gladne, oko morskih algi?

I šta sa zubačama, da li je to bio cvijet koji si voljela?
Ne pamtim, ti si bila ona koja je pamtila za mene
Sad stojim u polju punom divljih zubača, nesputan i
Zapitan da li si ti tu i da li cvijet ima neko značenje?

Donio sam stolicu od kuće, ostavljam je na ovom brdu
Okrenutu ka Zapadu i Sjeveru
I prosipam tvoj pepeo po brdu,
kako bi mogla da posmatraš suton.
Ali istina je da te ne zamišljam kao taj prah.
Ti si suton.“

Ovo je razarajuća smješa, jer boli svaki njeni sastojak i sumnjam da ima puno onih koji joj se vraćaju. Jednostavno ju je nemoguće usputno slušati, a ovi stihovi, na čijem se neukom prevodu izvinjavam jer drugog i boljeg nema da se nađe, zasjecaju duboko do kosti.

Svi moji napori da vam dočaram koliko je ovo vanvremenski su naprosto uzaludni jer kako objasniti da neko od iznošenja đubra iz kuće može da napravi ovakvu poeziju, to je naprosto uzaludno. Ostaje mi samo da se predam tom neuspjehu, i da poželim Philu Elverumu sa planine Eerie da mu se ispuni nada da mu „snijeg koji blješti vječito sam, kaže nešto istinito i utješno“.

KAD IZNOSIM ĐUBRE NOĆU

„Kad iznosim đubre noću
Tad nisam potpuno sa tobom
Tad sam sa univerzumom
I munjama i gromovima što dolaze preko planina
Ali kad krenem u kuću, gledajući sa prilaza
Tamni prozor sobe u kojoj si umrla,
velike prazne sobe na drugom spratu
Hladne jer neću da zatvorim prozor
Za slučaj da još nešto mora da ode.

Kad iznosim đubre noću
A onda moram da uđem i nastavim da živim.“

Nebojša Ristić

Nebojša Ristić je novinar i voditelj. Zaražen je teškim oblikom rokenrolmanije još prije četiri decenije. Jedno vrijeme se od toga bezuspješno liječio i na kraju – odustao. Iz nekog samo njemu znanog razloga, uživa da svoja otkrića i razmišljanja na ovu temu podijeli sa vaskolikom populacijom, mada zna da istu, osim jednog, statistički zanemarivog broja, to savršeno ne zanima.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Tajni ugovor Vlade Srpske: 57 miliona kineskoj kompaniji za sajber bezbjednost

DB

SZO i UNICEF: Potrebni dodatni napori za suzbijanje morbila u BiH

DB

Direktorka američke Tajne službe podnijela ostavku

DB

Trivić: Prosječna plata 1.403 km, visina sindikalne korpe 2.614 km

SB

Jelena Rodić šef izbornog štaba SPS „Izlazimo na izbore u 33 lokalne zajednice“

SB

Kresojević odgovara na pitanja građana: Prethodna gradska administracija iza sebe ostavila neriješene projekte (VIDEO)

M B

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više