Bio bi red napisati koju o sramnoj sjednici Narodne skupštine RS na kojoj je poništena odluka o referendumu o Sudu i Tužilaštvu BiH, ali naprosto nemam snage da pišem o tome.
Šta reći za onakav primitivizam, ruglo i bruku osim da treba pakovati kofere i bježati odavde, jer perspektive – nema.
Kakva perspektiva može da se se vidi nakon što predsjednik Srpske otvoreno kaže da je jedino važno imati 42 glasa u parlamentu i da nije bitno da li ćete do njih doći tako što ćete misliti jedno, govoriti drugo, a raditi treće?! Zar to nije direktno rekao u onom cjelodnevnom i do sitnih sati cirkusu kada je opoziciji poručio: “Vi hoćete referendum 19. novembra. Mi mislimo da je to avantura!”
Uzalud su opozicionari trubili da su oni upravo to govorili u julu 2015. godine kada je odluka o referendumu usvojena. Dodik je jednostavno ubijedio narod da je on u pravu i da je referendumska prevara u interesu Srpske. I nije mu prvi puta da dijametralno mijenja stavove, pravdajući to političkim pragmatizmom. Ali nije ovo kritika na njegove stavove od prije dvadesetak godina iz perioda kada je bio „dašak svježeg vjetra na Balkanu“ ili od prije desetak godina kada je, kako je govorio, Pedi Ešdaun donosio dobre odluke. Priznao je čovjek da je tada bio u zabludi i da danas vodi sasvim drugačiju politiku i ima potpuno drugačije stavove i tu nema ništa sporno. Samo magarac ne mijenja mišljenje, je li?!
Problem je što je politika do te mjere vulgarizovana da je narod potpuno dezorijentisan i totalno nekritički nastrojen prema suludim političkim tvrdnjama. Zar najbolji primjer nisu tvrdnje vlasti RS da uvođenje jedinstvenog telefonskog broja 112 za hitne slučajeve predstavlja prenos nadležnosti. Kakav bolan prenos nadležnosti?! Kako vas nije sramota da šiljite onu stvar na narodu i dodatno ga zaluđujete! Pa 112 je jedinstveni evropski broj za hitne službe, dakle i u Španiji i u Kataloniji, i u Velikoj Britaniji i u Škotskoj i na čemu onda vi temeljite tvrdnje da bi uvođenje tog broja u BiH predstavljao prenos nadležnosti? Šta, vi niste protiv toga, nego protiv načina na koji broj treba da se uvede! More, marš!
Idemo dalje! U Evropskom parlamentu nedavno je pokrenuta inicijativa da se prekine praksa vraćanja časovnika za jedan sat unazad posljednje oktobarske nedjelje! Tragom te inicijative, postavio sam pitanje koja institucija u BiH, u slučaju da to prihvati čitava Evropa, koja dakle institucija u BiH treba da donese odluku da se i kod nas prestane vraćati sat.
I? Vjerovali ili ne, ali to niko ne zna, odnosno niko nije siguran u čijoj je to nadležnosti, Savjeta ministara, parlamenta, predsjedništva, Instituta za metrologiju BiH… Ali je zato 100 odsto sigurno da bi vraćanje sata predstavljalo prenos nadležnosti i da bi nas naši političari mjesecima zamajavali šupljim i praznim tvrdnjama i svađama na relaciji Sarajevo-Banjaluka. Nije nemoguće ni da na kraju dogovor bude recimo da se u RS sat ne vraća, da se u Federaciji BiH vraća, a da se u Distriktu Brčko vraća samo pola sata!
Smiješno, ali i tragično! Kod nas se ne vraća sat, nego vrijeme. I zato je dobro pitanje ko će držati govor na Dan Republike 9. januara 2042. godine, na njen 50. rođendan?! Naravno, pod uslovom da ga dočeka, jer ovo što gledamo oko sebe više liči na vraćanje 25 godina unazad, umjesto 25 godina unaprijed!
Darko Momić
Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.