Federacija BiH odmakla je prije nekoliko dana od Republike Srpske cijelu svjetlosnu godinu na polju transplantologije!
Federalne vlastu su prošle sedmice potpisale Protokol o saradnji na području transplantacijske medicine sa Hrvatskom, koja je članica Eurotransplanta – najveće međunarodne mreže za razmjenu organa.
To, praktično, znači da će oboljeli iz susjednog entiteta, kojima život zavisi od transplantacije jetre ili srca, kudikamo brže doći do ovih organa nego što je to slučaj sa pacijentima iz RS.
Vezana vijest:
Dijalizni pacijenti i dalje bez mogućnosti transplantacije u RS!
Naravno, tu je i obaveza FBiH da Hrvatskoj ili članicama Eurotransplanta na raspolaganje stavi darovane, a neiskorištene organe, po principu solidarnosti i reciprociteta. Federacija BiH moći će da odgovori ovom zahtjevu, jer je u ovom entitetu nedavno usvojen zakon o izmjenama i dopunama Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja, koji propisuje takozvani pretpostavljeni pristanak davatelja na presađivanje njegovih organa i tkiva nakon smrti radi medicinskog liječenja druge osobe. Pretpostavljeni pristanak podrazumijeva da se umrla osoba nije za života pismenom izjavom suprostavila darivanju organa nakon smrti. Pored toga, zakon je propisao da suglasnost za transplantaciju njegovih organa nakon smrti daje i najuža porodica.
Za razliku od komšiluka, Srpska nema registar davalaca organa, niti listu čekanja i koordinacioni centar za transplataciju. Zato ne treba da čudi što stanovnici RS nemaju ni mogućnost da u slučaju smrti daruju svoje organe i tako nekom spasu život.
Jedino čime možemo da se pohvalimo je povećanje broja “srodničkih” transplantacija, dok kadaverične operacije presađivanja organa kod nas postoje samo kao medicinski pojam.
Iz Ministarstva zdravlja RS više puta su saopštili da, trenutno, zdravstveni sistem Srpske nije u mogućnosti da ispuni sve uslove koji su propisani za pristupanje u Eurotransplant mreži, s obzirom na to da se kod nas rade samo transplantacije sa živog donora.
Jedan donor spasava osam života
Svaki potencijalni donator organa može da spase osam ljudskih života. Od živog donora može se samo uzeti jedan bubreg i dio jetre, a od jedne moždano mrtve osobe, putem kadaverične transplantacije mogu se donirati dvije rožnjače, srce, pluća, gušterača, jetra, dva bubrega, koštana srž, tetive, čak i koža i crijeva. Prva kadaverična transplantacija u UKC Tuzla urađena je 21. juna 2006. godine. Do sredine prošle godine u okviru kadaveričnih donacija obavljeno je 75 transplantacija organa – 27 bubrega, 20 jetri i 28 rožnjača.
– Za formiranje baze podataka o primaocima ljudskih organa, te formiranje Jedinstvenog registra davalaca koji su za života dali pisani pristanak o darivanju, potrebno je formirati Koordinacioni centar. Osnivanje ovog centra je izuzetno složen posao – rekli su u ovom ministarstvu.
Doktor Ivo Komljenović, bivši nacionalni koordinator za dijalizu i bubreg RS, rekao je za portal SrpskaCafe da mu je iskreno žao što kod nas nema volje da se pomjerimo sa mrtve tačke.
– I mi smo trebali odavno da dođemo do tog nivoa i da uđemo u Eurotransplant, ali kod nas nema volje da se nešto napravi. Hoćemo da otvaramo Centar za transplantaciju, a naš maksimum je da presadimo bubreg sa živog donora, srodnika. Pa to može svaki iole dobar hirurg urolog! Bilo kakav centar za transplantaciju bez kadaveričnih donora je samo skupa glupost. Operacije sa živih donora su najjednostavnije u oblasti transplantacije i samo se kod nas ovaj postupak diže u nebesa – priča Komljenović.
Podsjetimo, u Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) RS prije mjesec dana obavljena je 30. transplantacija bubrega, ali je problem što se u Srpskoj organi i dalje presađuju isključivo sa živog donora, dok u FBiH kadaverične transplantacije uzimaju sve više maha, što je velika prednost kako za pacijente, tako i za cijeli zdravstveni sistem. Prvo presađivanje organa sa mrtve osobe u ovom entitetu urađeno je 2006, a do danas je obavljeno više od 50 ovakvih transplantacija jetre, bubrega i rožnjače.
U naredne dvije godine u ovom entitetu mogao bi da se udvostruči broj transplantacija, s obzirom na izmjene pomenutog zakona.
Zanimljivo je da je i Crna Gora potpisale ugovor sa Hrvatskom, čime će i njeni građani biti uključeni na listu čekanja ove države, a pretekla nas je i Srbija, koja je početkom godine primljena u Eurotransplant.
Riječ je o organizaciji koja ima zajedničke spiskove davalaca i primalaca i koja obezbeđuje brzu komunikaciju među zemljama članicama prilikom izbora što adekvatnijeg potencijalnog primaoca nekog kadaveričnog organa.
S druge strane, za teško oboljele pacijente u RS jedini spas najčešće su humanitarne akcije, prilikom čega termin za transplantaciju isključivo zavisi od brzine prikupljanja para.
To često zna da potraje, s obzirom na činjenicu da, na primjer, transplantacija srca u Beču sa troškovima bolničkog liječenja košta oko 240 000, a transplantacija jetre u Italiji oko 252 000 KM.
A. Pisarević
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.