Da neko ko redovno prati ovu kolumnu ne bi pomislio da se od početka ove godine ništa ne dešava na polju Americane, pobrinuo se bend koji spada u sam vrh tog žanra – Calexico.
Njihov upravo objavljeni deveti studijski album „The Thread That Keeps Us“ sam očekivao sa velikim upitnikom iznad glave jer se nešto očigledno dešava sa bendom koji je zaslužan za nisku remek-djela ili makar odličnih albuma kakvi su bili „The Black Light“, „Hot Rail“, „Feast of Wire“, „Garden Ruin“ ili „Carried to Dust“. Ako tome dodam da se radi o vrhunskim izvođačima koji su svoj status kod mene zacementirali jedne zimske noći u zagrebačkom „Pauku“, onda je prethodni blijedunjavi album „Edge of the Sun“ bio prvi znak za uzbunu.
Naime, od onako potentnog benda koji čini da sve pršti na bini dobili smo neku razblaženu varijantu, i što je još gore, nekako razvučenu papazjaniju svega i svačega. OK, Calexico, tj. Joey Burns i John Convertino nisu nikad krili svoju želju da prošire horizonte svog benda tako da je manje upućenom slušaocu to moglo da zaliči i na neki album world music pokreta. Nisam unaprijed protiv proširenja muzičke palete, uvođenja marijačija i sličnih zahvata, toga je oduvijek i bilo kod Calexico, ali problem nastane onda kada nema dovoljno prepoznatljivih pjesama da to podrže.
Uostalom, ta prepoznatljivost, ili drugačije rečeno, sposobnost ili nesposobnost nekog muzičara da bude i autor nije samo njihov problem. Nek mu je laka zemlja, jer bijaše to jedna od najvećih faca rokenrola, ni Mark E. Smith se nije tu proslavio, samo što je to kompenzovao neizmjernim integritetom onog što je stvarao i kako je živio. Da, ta je smješa zvučala uzbudljivo, ali nisam baš siguran koliko bi fanova znalo da nabroji iz rukava neku konkretnu pjesmu ili bar pet njih.
„End of the World With You“ otvara album kojim se danas bavimo, i moram da priznam da sam se zaledio u uvodnim taktovima, a bogami ni naslov nije daleko, prepoznao odjeke U2 i njihove „With Or Without You“. U redu, velika je to pjesma, ali očekivati od benda poniklog u pustinji Arizone da kopira one koji su do te pustinje i Džošuinog drveta došli ipak iz druge ruke… Do kraja se to ipak ispravi, ali je i kod ove pjesme kao i nekih drugih očigledno da se Burns pati i traži izgubljenu muzu. Tačnije, traži je kod drugih, pa se tako u „Another Space“ hvataju čak i fanka a la Talking Heads. Ne zvuči to poražavajuće, sve je na mjestu, čak se u pozadini čuje kako neko oponaša riku gitare Adriana Belewa, ali na momente to stoji kao piletu znate već šta.
Uticaj Meksika postoji od prvog dana tako da on ovdje još i zvuči najprirodnije, a taj dualitet su nekako i sami navukli na sebe, ime je ipak znamen, nazvavši bend po gradiću na granici između Kalifornije i Meksika. A i to što se bubnjar Convertino tako preziva možda ima neko skriveno značenje, takođe na tragu jake unutrašnje potrebe za promjenom. Nema tu ništa nelegitimno, ali do đavola šta je sa vokalom? Taj je negdje u finalnom miksu gurnut u pozadinu, ili da ne prenaglim, tu „zaslugu“ treba pripisati braći Rusima čijom kolosalnom ljubaznošću album slušamo istovremeno kad i ostatak svijeta. Ako nije to onda je mogući razlog što su se za ovaj album Calexico locirali u studio sa pogledom na Pacifik, pa ih je to opustilo. Čak i kad pjesma ima odličan tzv. drajv poput „Bridge to Nowhere“ vokal je kao na izdisaju, ili da to plastičnije objasnim, kao Novak otkad je batalio nekadašnju ishranu. Srećom, ima i momenata gdje se trgnu kao npr. u „Dead in the Water“ pa tu gitare prijatno zareže.
Time nas ipak podsjećaju da je to bio i, nadajmo se da će opet biti, uz Los Lobos, jedan od rijetkih bendova kojima podjednako vjerujete kada nalože i kada udare u tanku, meksičku žicu. Prerano otpisivanje velikih majstora se nije nikad pokazalo kao pretjerano pametna opcija pa makar se na to ponovno blistanje čekalo ponekad i decenijama.
Nebojša Ristić
Nebojša Ristić je novinar i voditelj. Zaražen je teškim oblikom rokenrolmanije još prije četiri decenije. Jedno vrijeme se od toga bezuspješno liječio i na kraju – odustao. Iz nekog samo njemu znanog razloga, uživa da svoja otkrića i razmišljanja na ovu temu podijeli sa vaskolikom populacijom, mada zna da istu, osim jednog, statistički zanemarivog broja, to savršeno ne zanima.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.