Postoje dva načina da se počne ova kolumna. Prvi je da se kaže da je Lenny Kravitz Hendrix za domaćice. OK, Hendrix iz druge a Prince iz prve ruke.
Dakle verzija koju je lakše progutati i svariti. To je, iako dosta blizu istine, vrlo riskantan put jer pouzdano za sobom povlači gnjevne reakcije čitateljki kolumne (kao i ženskog dijela redakcije, prim. ur.) kojima je Lepi Lenny zakletva. Lavina koju sam pokrenuo kad sam napisao šta sam napisao o Iron Maiden je vjerovatno ništa prema tome šta bi bi sručilo na mene.
Drugi put, koji mi je onda lakše izabrati, jeste da se vratim u ono julsko veče 2009, stadion Borca i gotovo sigurno najbolji koncert koji je tamo i uopšte u ovom gradu odsviran. Ikad. Koliko god da sam tamo došao jer sam išao na sve koncerte i što mi je to bilo nekih 300 metara od kuće, izašao sam fasciniran nastupom koji je bio, kao što mi to volimo da kažemo, na svjetskom nivou.
Sve, ali baš sve, od ogromne pozornice, savršenog zvuka i svjetla, te naravno onog što je najvažnije, izvođača potpuno fokusiranog da se oduži posjetiocima, je bilo besprekorno. Što je to odgledalo svega 4000 ljudi (dobar dio sa kartama dobijenim od sponzora) jeste mrlja koja zauvijek ostaje na imidžu Banjaluke. Znam, znam, to je veče na Kastelu počinjao Demofest, svirali su Kosheen, i to za “dž”, ali to je sve slabo opravdanje za propuštanje dolaska svijeta na kućni prag.
Od tog momenta iako nisam postao fan, Lennyja Kravitza gledam drugim očima. Eh, da ima još jedna stvar na kojoj sam mu zahvalan. U pradavnoj recenziji njegovog prvenca “Let Love Rule” neko je napisao da ga Lenny podsjeća na Hendrixa i grupu Love. Bilo je to prvi put da sam čuo za bend koji sam kasnijom potragom i otkrićem svrstao u sam vrh omiljenih bendova jer Arthur Lee zaista jeste bio jedan od najvećih. To naravno govori da je Lenny od malih nogu bio zadojen samo pravim uzorima kojima se klanjao, a i danas to radi.
Upravo objavljeni album “Raise Vibration” ne odstupa od toga ni za jotu. Ponovo tu sve vrca od zvukova koje smo čuli na albumima Princea, Marvina Gayea, Michaela Jacksona. Primjećujete da ne pominjem Jimija, a što će reći da je na ovom albumu prevagu nad gitaroškim prašenjem odnio fank. Lenny se podjednako dobro snalazi u svim opcijama, ali mislim da tu i jeste ključ problema. Naime, zadatku je dorastao i čisto teoretski posmatrano nema tu mane. Međutim, čak i kad sve posloži kako treba nema one vatre u njemu koja bi to sve izdigla na viši nivo. Onaj na kojem biste mogli da kažete, mirnog srca, to je Lenny, nepogriješivo on. Svjesno ili ne, upeglavanje izvora koje savršeno priziva umanjuje originalnost. Potpuno sigurno, to je obilato kompenzovano tiražima jer prosječnom konzumentu znatno više prija da njegova gitara za nijansu slabije reži od uznemirujućeg Hendrixa ili nekog sličnog.
Nekako gotovo isto može da se kaže i za Lennyjev vokal koji je sasvim prijatan, ali ne možete baš previše da mu vjerujete. Tome sigurno ne pomaže ni što se pored nekih ličnih iskaza poput onog posvećenog pokojnoj majci u “Johnny Cash”, tu nalaze i pozivi za mir u svijetu. Nekako, uz sav onaj glamour koji ga prati, brakove i veze sa ljepoticama, ta se mirotvorna priča i uklapa, ali je onda teško stvoriti percepciju o njemu kao originalnom rokenroleru ili fankeru. Ma koliko njemu i ta uloga bila jednako draga.
“Raise Vibration” ponovo rađa ista pitanja, jer zašto bi se recenzenti opet dominantno bavili prepoznavanjem i citiranjem izvora a ne samim pjesmama i njihovim autorom? Ima tu onaj nezaboravni stih iz legendarne pjesme – pokliča, jednako legendarnih MC 5, za koje stalno treba naglašavati da je MC od Motor City a ne Microphone Controller:”The girls can't stand it, when you're doing it right!” Ne bih da prevodim, ali eto to je ta linija razgraničenja. Ljudi vole da kvare viski vodom ili ledom, ali šta da se radi, nije ni ta razblažena varijanta najveće zlo.
Nebojša Ristić
Nebojša Ristić je novinar i voditelj. Zaražen je teškim oblikom rokenrolmanije još prije četiri decenije. Jedno vrijeme se od toga bezuspješno liječio i na kraju – odustao. Iz nekog samo njemu znanog razloga, uživa da svoja otkrića i razmišljanja na ovu temu podijeli sa vaskolikom populacijom, mada zna da istu, osim jednog, statistički zanemarivog broja, to savršeno ne zanima.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.