Miho Suzuki volontirala je 1997. godine u Beogradu, u Japanskoj humanitarnoj organizaciji „Jen“ gdje je upoznala Branimira Đekića iz Dervente. Dvije godine kasnije su se vjenčali. Došli su u Derventu, a Miho je ubrzo počela da veze. I to ni manje ni više nego – zmijanjski vez!
Miho za SrpskaCafe kaže da veoma poštuje tradiciju i običaje naroda u BiH. Slučajno je, kaže, na televiziji vidjela zmijanjski vez. Tada je saznala da je vez važna kulturno-istorijska baština BiH koja je na koncu dospjela i na Uneskovu listu.
– Prije četiri godine sam otišla u Udruženje žena „Duga“ u Banjaluci. Tu se uveliko održavao kurs izrade zmijanjskjog veza. Zamolila sam ih da i mene nauče. Odmah mi se to dopalo, a muster i šare ovog veza su mi svakim danom davale sve više inspiracija – priča Miho.
Ona ističe da ju je zmijanjski vez oduševio ljepotom i jednostavnošću. U „Dugi“ su je, kaže Miho, svi lijepo primili i potrudili se da joj pokažu sva tajne izrade i ljepote zmijanjskog veza.
– Godinu dana nakon toga u prostorijama udruženja organizovali smo zajedničku izložbu origamija i zmijanjskog veza. U Japanu sam do sada organizovala pet izložbi zmijanjskog veza i to u mom rodnom gradu Ivakiju, Fukušima kenu i u Osaki – kazala je Miho.
Miho je socijalni radnik i kao student je dolazila u izbjeglički kamp u Sutomoru. U Derventi živi 20 godina i kaže da je i te kako upoznata sa načinom života u BiH, kao i sa različitim običajima.
– Prvi put sam za BiH čula kada sam pratila Olimpijadu u Sarajevu. Tada sam imala deset godina i Vučko mi je ostao omiljena maskota. Kako tada, tako i dan danas – kazala je Miho Đekić.
Miho je potomak samurajske porodice. Doselila se u Beograd sa željom da radi kao sportski prevodilac, jer je bila sportistkinja. Cilj joj je bio da upozna Dragana Stojkovića Piksija koji je već tada bio popularan i u Japanu. Ta želja joj se, kaže, i ispunila.
Goran Dakić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.