Kampanja bilo koje političke partije ili koalicije, koja kao centralnu temu ima priču o kriminalu i korupciji suprotne političke opcije, ne može donijeti pobjedu na izborima u Republici Srpskoj!
Ovo je potvrdio i rezultat prošlogodišnjih opštih izbora, iz kojih su kao ubjedljivi pobjednici izašli Milorad Dodik i SNSD te njihovi koalicioni partneri, dok su stranke opozicionog Saveza za pobjedu zabilježile još jedan poraz, značajno ubjedljiviji od onog iz 2014. godine kada su bili najbliži pobjedi.
Prema mišljenju sagovornika SrpskaCafe-a, pesimistične teme, među kojima spada i priča o ekonomskoj propasti, kriminalu, korupciji, beznađu, odlasku i drugom manje prolaze kod birača od tema koje u sebi sadrže pozitivan kontekst i gdje se spominju investicije, očuvanje, procvat i druge.
Ono što je posebno zanimljivo jeste da što su kanidati stranaka koje participiraju u vlasti bili izloženiji optužbama za kriminal i korupciju to su ostvarili značajniji rezultat te dobili ogromno povjerenje građana.
Naravno, kao najdominantniji političar vlasti, aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji je i lider SNSD-a, tokom kampanje je bio najizloženiji napadima političkih protivnika.
Međutim, osvojeno povjerenje gotovo 370 000 birača pokazuje da najveći dio građana koji nisu politički apstinenti ne zanimaju toliko otužbe na račun političara da su se nezakonito okoristili tokom svog političkog djelovanja. Na meti sličnih optužbi za korupciju, pa i kriminal, tokom prošle godine bili su i trenutni poslanik SNSD-a u NSRS Nikola Špirić, koji je izabran za delegata u Domu naroda BiH, te predsjednik Ujedinjene Srpske i poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Nenad Stevandić. Iako ih politički protivnici nisu štedjeli, 7. oktobra njihovo ime zaokruženo je 28 774, odnosno 14 155 puta. Optužbe nisu mimoišle ni SNSD-ove Luku Petrovića, Zorana Stevanovića, Zorana Tegeltiju, Iliju Tamindžiju i druge, a oni su redom osvajali preko 10 000 glasova.
Da Savez za pobjedu ne može odnijeti pobjedu na izborima te poraziti predsjednika Srpske Milorada Dodika i njegov SNSD na platformi borbe protiv kriminala i korupcije, koju su dominantno forsirali tokom tri izborna ciklusa godinama je naglašavao politički analitičar Cvjetin Milivojević, koji itiče da su to teme za “politički profilisanije građane” te da njih u svakoj zemlji, pa i u Srpskoj, ima mnogo manje nego što ima onih koji glasaju na „prvu loptu“.
– To je isuviše sofisticirana tema. Tema svih tema, na svim izborima jeste da li građanin, pojedinačno, vidi da će pobjedom onoga za koga glasa on lično i njegova porodica imati neke vajde. Da li će mu biti bolje ili makar neće biti gore. Dakle, to je neka vrsta sigurnosti i nju obično aktuelna vlast, na neki način, personifikuje i samim tim je u startnoj prednosti. Jer, ljudi se plaše rizika, plaše se promjena – rekao je za SrpskaCafe Milivojević.
Druga, neizostavna tema, koja će opredijeliti birače za jedne ili druge, dodaje on, jeste očuvanje Republike Srpske, koju danas “nemilosrdno eksploatiše vladajuća koalicija”, dok je opozicija po tom pitanju, pomalo neshvatljivo, u defanzivi.
Novinar Saša Bižić ističe za portal SrpskaCafe da je iluzorno uvjerenje kako se izbori u RS i BiH dobijaju tako što se kampanje isključivo fokusiraju na borbu protiv korupcije i kriminala.
– Ova vrsta retorike, po definiciji, rezervisana je za opozicione partije u bilo kojoj zemlji, a njihovi vodeći ljudi u Srpskoj olako prihvataju savjete navodnih stratega koji ne poznaju domaće specifičnosti. Taj sindrom ne treba pripisivati samo SzP-u, jer je i aktuelni vladajući blok svojevremeno bio u gubitničkoj ulozi, dok je istrajavao na ovakvom stereotipu.
– S jedne strane, većina građana nije sklona klasičnom lopovluku, ali jeste veoma fleksibilnom tumačenju i zaobilaženju raznih procedura s kojima se ljudi susreću dok rješavaju životne probleme. Zato ih plaši ta deklarativna opredijeljenost političara za žestoki obračun sa korupcijom, pošto su iskustva, ne samo kod nas, nego i u regionu, takva da se kola uglavnom slome na sitnim ribama, dok se kapitalci, nakon spektakularnih hapšenja, brzo nađu na slobodi, pa još i dobiju velike odštete na sudovima – kaže Bižić.
Drugi razlog zbog kojeg antikorupcijska retorika ovdje ne donosi izbornu pobjedu, dodaje on, jeste to što je uvijek postavljena na ili-ili način.
– Dakle, isključuje sve ostalo. Funkcioniše po principu – ako se borimo protiv korupcije ili ukazujemo na ekonomski kolaps, ne možemo nuditi nikakvu, pa ni trezvenu i odgovornu politiku zaštite nacionalnih interesa. I onda se taj teren totalno prepusti demagoškim egzibicijama vlasti. A formulu za uspjeh treba tražiti u pravoj mjeri zastupljenosti nekoliko dimenzija, jer obični ljudi u RS ne vole da budu poniženi ne na jedan, već na više načina – ni nacionalno, ni mizernim ili nepostojećim vlastitim prihodima, ni enormnim, a sumnjivim i nezasluženim tuđim prihodima. Ko to shvati, poentiraće – zaključio je Bižić.
Milivojević ističe da su stranke okupljene oko Saveza za pobjedu još od 2014. nastojale preuzeti vlast u Srpskoj kopiranom kampanjom aktuelnog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića iz 2012. i 2014. godine.
– A to je nemoguće. Čak ni Vučić više ne bi danas išao u kampanju na taj način. Još uoči opštih izbora 2014. godine govorio sam da je izborna strategija Saveza za promjene, kako su se tada zvali, pogrešna. Oni su tada povjerovali da se kopiranom kampanjom Aleksandra Vučića iz 2012. i 2014. godine može pobjediti Milorad Dodik. Ali to je prosto nemoguće. I danas stojim iza toga, s tim što bih sada dodao još jednu rečenicu. U ovom trenutku ni sam Vučić u Srbiji pribjegao takvoj vrsti kampanje, kao što ni opozicija u Srbiji ne može da sruši Vučića sa tom pričom. To je bila priča za jedno drugo vrijeme – tvrdi Milivojević.
Ta tema je, kaže naš sagovornik, bila pogrešan izbor ljudi koji su tada vodili Savez za promjene.
– Iako je, po mom ličnom sudu, a i po istraživanjima, zapravo 2014. bila godina kada je SNSD bio najranjiviji i najbliži izbornom porazu. Ali upravo činjenica da je sva kampanja opozicije bila usmjerena na priču o kriminalu i korupciji vladajuće koalicije u Srpskoj, pomogla je SNSD-u i partnerima da zadrže vlast – kaže on.
Pomenuta tema nije mogla proći u Srpskoj kako je prošla u Srbiji jer, kako navodi Milivojević, nisu iste stvari u agendi prioriteta građana.
– Čak i sadašnja Srbija ima novi problem, jer je Kosovo ponovo u centru pažnje. Prethodne vlasti, prvenstveno DS, a djelimično i Vučić u prvoj fazi svoje vladavine, pokušale su da skrajnu ovu temu mantrom da zapravo Kosovo nije na listi prioriteta građana Srbije, već da se ono nalazi na sedmom ili osmom mjestu problema koji tangiraju građane. Međutim, to nikada nije bilo tačno, rađena je propagandna kampanja da se Kosovo izmjesti iz pažnje građana. Tema je sada ponovo aktuelna i bitna u predizbornim kampanjama – ističe naš sagovornik.
Kada imate, dodaje, nedovršenu državu, sa stanovišta identiteta, kao što je i Republika Srpska, ali i Srbija, onda „ne možete pobjeći od odgovora na pitanje kako dovršiti tu državu, na ovaj ili onaj način“.
– To ostaje konstantno pitanje. Drugo, Milorad Dodik, SNSD i cjelokupna koalicija koju on predvodi faktički je obukla odijelo osnivača Srpske, odnosno SDS-a. A istovremeno SDS kao da je namjerno odložio to odijelo te nastoji bježati od onoga šta je SDS bio. Po meni, to je i manjak dobrog ukusa, koji pomalo nervira i sopstvene birače. Uz sve kritike i ono što je bilo dobro i loše, ne može se prenebregnuti činjenica da bez SDS-a ne bi bilo ni Republike Srpske. Ali SDS je na pretprošlim izborima bukvalno pobjegao od toga, i više se nije vratio – kaže Milivojević.
Podsjećamo, nakon prošlogodišnjih izbora kandidati SNSD-a odnijeli su pobjedu u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH i predsjednika RS a kasnije su imenovali i premijera Srpske. Dobili su četiri od pet delegata u Domu naroda BiH te sedam poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. U NSRS je oko SNSD-a okupljena dvotrećinska većina. Sa druge strane, iz opozicije su parlamentarni status obezbijedile tri stranke ali se NDP Dragan Čavića ubrzo priklonio vlasti, dok je u SDS-u, koji je već napustilo troje poslanika u NSRS, došlo do sukoba između struje koja podržava približavanje SNSD-u i one koja se tome protivi. Pored SDS-a koji još uvijek potresaju podjele, u opoziciji se nalazi još samo PDP.
Za sada i dalje priča o kriminalu i korupciji političkih protivnika i dalje zauzima najznačajniji dio njihovog djelovanja.
SrpskaCafe/Ognjen Tešić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.