Okršaj Srbije i Litvanije 10. avgusta u “Štark areni” biće lijepa prilika da ljubitelji košarke u Srbiji isprate izabranike selektora Aleksandra Đorđevića na Mundobasket u Kinu, ali i da pokažu humanost.
Naime, svako ko kupi ulaznicu za meč daće doprinos dobrotvornoj kampanji Košarkaškog saveza Srbije i UNICEF, i pomoći će da djeca sa smetnjama u razvoju imaju ljepše detinjstvo.
Polovina sredstava prikupljenih od prodaje ulaznica ide za projekat izgradnje inkluzivnih igrališta, a akciji su se rado pridružili i srpski reprezentativci, koji su svjesni koliko je važno pomagati najmlađima.
“U današnje vrijeme djeca su zatvorenija”
– To su sjajne stvari kojih treba da ima mnogo više. Za njih treba svi da se zalažemo i da se maksimalno potrudimo da pomognemo djeci koja imaju neki problem, da skrenemo ljudima pažnju da su ta djeca oko nas i da im treba pomoć. Naš cilj je da se zajedno igraju i druže djeca sa smetnjama u razvoju i kao i djeca koja nemaju poteškoće, da se vole i poštuju i jedni drugima budu pravi prijatelji – poručio je Miloš Teodosić.
Košarkaši su nas navikli na pobjede, ali oduvijek su davali primjer kako treba biti fer, poštovati protivnika, odlikjovali su ih jednistvo i naporan rad. Kao neko ko igra u NBA, Boban Marjanović kaže da je košarka prelijepa igra koja otvara mnoga vrata.
– Košarka budi nova prijateljstva i ljudima mami osmjehe na lice. I meni naravno. To je za mene bila naša reprezentacija, naši igrači i cijela ta prelijepa igra kada se ponosiš što si ubacio loptu u koš, ili kada dodaš loptu nekome. Osjećaš se srećnije. Ne samo to, nego si i srećniji što si sposoban da igraš košarku sa svojim drugarima. Sreća je to što dijelite priče, užinu, hranu, prostor u busu – ispričao je Bobi.
Ove godine obilježava se 30 godina od usvajanje Konvencije o pravima djeteta. Marjanović je primijetio da postoji razlika u djetinjstvu nekada i sada.
– Uzeo bih za primer moje detinjstvo. Roditelji su se izuzetno trudili i sve mi omogućili da bih bio srećan. Postoje neki ljudi koji se ne bi vraćali u svoje detinjstvo, ali ja bih se rado vratio, jer je to bio jedan bezbrižan period kada sam razmišljao šta ću da jedem, gdje ću da se igram, koga ima napolju. Nisu bili zastupljeni televizori i igrice. Tako ga pamtim. Nintendo je imao samo jedan drug u gradu, pa svi odemo kod njega da se igramo. U današnje vrijeme je to potpuno drugačije, zato su djeca zatvorenija, ima dosta kompjutera, neke interakcije za koju ti ne treba drug pored tebe, vi ste virtuelno u igri. Sa druge strane, i parkova je sve manje, pa djeca kada izađu napolje nemaju možda ni kako da se igraju. Kada bismo više čuvali parkove mislim da bi djeca provodila mnogo više vremena napolju – dodao je Marjanović.
“Uvjeren sam da bi djeca mogla više da se posvete sportu”
Slično je govorio i Miloš Teodosić, jedan od košarkaša na kojeg se dgeca najviše ugledaju:
– Ne mislim da dgeca danas odrastaju lošije, već bih rekao da odrastaju na drugačiji način. U naše vrijeme nije bilo kompjutera, telefona, društvenih mreža. Bili smo mnogo više upućeni jedni na druge, bili smo kreativniji, smišljali igre, sami smo nalazili način kako da se zabavimo. Današnjoj djeci mislim da nikad nije dosadno, uvijek mogu da nađu neku zanimaciju. Sa druge strane, uvjeren sam da bi djeca mogla više da se posvete sportu i druženju sa drugom djecom. Ne mislim da su za to kriva samo djeca, već su i roditelji ti koji treba da utiču da se klinci zbliže i da im pomognu da ta interakcija bude kvalitetna.
Pomenuta utakmica protiv Litvanije 10. avgusta u Štark areni ima i dodatni cilj, pored oproštaja “orlova” od srpske publike.
– Sportom sam zbog toga počeo da se bavim, da budem primjer mlađima kao što su i meni stariji bili. Mnogo je važno kada izmamiš dječiji osmjeh na lice jer to na kraju izmami i tebi osmjeh. Sreća se uvećava kad se dijeli i zato je obaveza svih nas da ne prekidamo taj lanac, nego da činimo da on bude sve veći – zaključio je Boban Marjanović.
B92
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.