Sarajevo Film Festival ovih dana slavi svoj srebrni pir, 25 godina postojanja. Iako je riječ o značajnom jubileju, kada se ovaj vijek, odnosno njegova četvrtina, uporedi sa dužinom trajanja velike trojke – Kan, Venecija, Berlin – ne čini se kao mnogo, niti dugo.
Ali jeste. Jeste, jer je najstariji od ova tri, onaj koji se održava u Veneciji, prvi put održan 1932. godine. To je 54 godine nakon “Konja u pokretu” (The Horse in Motion) i 37 godina nakon “Ulaska voza na stanicu” (Arrival of a Train), zvanično prvog filma ikada snimljenog. Dakle, i pored toga što je najstariji, nedostaje mu još trinaest do njegovog 100. izdanja. U tom smislu, 25 godina jeste mnogo i jeste važno, posebno ako je zemlja u kojoj se ovaj filmski festival održava Bosna i Hercegovina.
Uzimajući u obzir činjenicu da je film najdemokratičniji od svih umjetnosti, jer na određeni način kontekstualizuje priču o svijetu i ljudima, jer se koristi jezikom koji je najprikladniji za publiku, jer ne zahtijeva predznanje da bi se razumjelo ono o čemu se govori i slično, sasvim je logično da je filmski festival, ali i generalno prikazivačka djelatnost, žila kucavica njegovog ekosistema, te da, kao takav, a ovdje govorimo o najočiglednijim benefitima, ima izuzetno važan uticaj ne samo na razvoj kulture jednog prostora, stvaranje osjećaja zajedništva ili otvaranja dijaloga o teškim temama, nego i na podsticanje rasta lokalne ekonomije.
Kao nedjeljivi dio kulturnih i kreativnih industrija, u čije se postojanje i svrhu na ovim prostorima još uvijek, iz kojekakvih razloga koji svoje uporište uglavnom zasnivaju na nekim prošlim vremenima, sumnja, ekonomski razvoj sredine koju filmovi podstiču nemjerljiv je. Međutim, film, odnosno filmski festivali, sa sobom donose i druge vrijednosti koje ipak dolaze na prvo mjesto, jer u prvi plan stavljaju čovjeka i zajednicu, njihovu dobrobit i blagostanje, što je za podneblje poput Balkana možda čak i važnije od ekonomije jer su, prvenstveno kada je riječ o kulturi, stvari još uvijek u povoju, nakon svih ovih godina.
Podsticanje kulturne raznolikosti
Zahvaljujući globalnoj digitalizaciji, filmski festivali su danas postali izvanredno oruđe za prevazilaženje prepreka u komunikaciji, jer su u stanju da nam donesu priče iz najudaljenijih krajeva svijeta, koje inače ne bismo čuli ili vidjeli, čime se zapravo poništava imobilnost i naša nemogućnost putovanja na daleka mjesta, posebno nas koji živimo u Bosni i Hercegovini. Informacije koje se na ovaj način primaju su često dosta tačnije od onih koje biste saznali iz vijesti sa lokalnih TV stanica i dosta su neposrednije jer vam daju uvid u intimni svijet likova i svjedoka priča koje pratite. Istovremeno, posredstvom raznih jezika i njihove raznovrsnosti, filmovi nam daju uvid u bogatstvo različitih kultura, podstičući tako na jedan suptilan način kulturnu raznolikost i prihvatanje svega drugog i drugačijeg, što je u polarizovanom svijetu današnjice od izuzetnog značaja i vrijednosti, posebno ako govorimo o zemljama u kojima politička cenzura sve više uzima maha. U njima, filmski festival postaje jedan od načina da se prikažu stvari koje se inače ne mogu na drugi način vidjeti, odnosno da se šire ideje koje inače neće biti na drugi način komunicirane.
Novo mjesto susreta
Sa druge strane, filmski festivali su postali neprocjenjivo mjesto susreta, između filmskih stvaralaca, filmskih stvaralaca i publike ili same publike i generalno ljudi koji žele da otkrivaju, uče, spoznaju, ne samo o filmu nego i o svijetu koji ih okružuje, a kroz film. U tom kontekstu, filmski festivali su u velikoj mjeri platforme za saradnju, za predstavljanje rada i talenta novih, mladih snaga, za učenje o procesu stvaranja filma i za generisanje jednog iskustva zajednice, kroz čin zajedničkog gledanja filma, zbog čega oni de fakto jesu prostori koji u velikoj mjeri postaju mjesto za podsticanje i razvijanje dijaloga.
Alternativni kanal distribucije
Jednako važna svrha filmskog festivala jeste i činjenica da oni igraju značajnu ulogu kao alternativni kanal distribucije nekomercijalnih filmova. Svaki filmski stvaralac, nevezano za svoju veličinu ili uspjeh, mora da učini svoj film i svoj rad vidljivim širem auditorijumu. Ovo se posebno odnosi na nezavisne filmske stavaraoce, jer velike produkcijske kuće često koriste marketinške kampanje velikih budžeta koje su im inače nedostupne. Uloga koju filmski festivali u ovom kontekstu igraju je ključna, jer nudi tri bazična načina za osiguravanje vidljivosti filma – nagrade, zatim recenzije, kritiku i intervjue i naposlijetku prodaju. Naravno, efekat koja ova tri elementa igraju u ukupnoj popularnosti i vidljivosti filma zavise u dobroj mjeri od kvaliteta samog festivala što, kada je riječ o dobrom filmu, sigurno neće umanjiti njegovu vidljivost, jer, kao i u svim drugim umjetnostima, kvalitet uvijek na kraju izađe u prvi plan. Ukoliko postoji.
Sticanje novih znanja
Filmski ili bilo koji drugi festival ne može biti okarekterisan kao dobar ukoliko nije vidljiv u gradu u kojem se dešava, u njegovom javnom prostoru, na ulicama ili ukoliko nema kvalitetan prateći program namijenjen sticanju novih znanja i razvoju kritičkog mišljenja. Ne može, jer umjetnost nije i ne smije biti skoncentrisana iza bedema javnih ustanova i institucija, ostajući nepristupačna publici za koju je prevashodno i stvarana. Bez publike, umjetnost prosto ne postoji i o njoj se ne može govoriti kao takvoj. Panel diskusije, Q&A, okrugli stolovi, master klasovi i slično, sastavni su dijelovi dobrih festivala. I s obzirom da su pitanju događaji koji ne zanimaju samo i isključivo profesionalce, oni bi trebalo uvijek da budu dostupni široj javnosti koja želi da nauči i sazna više o procesima koji se dešavaju iza kulisa, jer film, njegov konačni proizvod, je zapravo samo vrh jedne velike sante leda. Pored toga, dobar prateći program će nastojati da izgradi plodno tlo za raspravu o važnim pitanjima sa kojima se ne suočavaju samo autori filmova, već društvo i čovječanstvo uopšte, nevezano da li je riječ o cenzuri, klimatskim promjenama, progonu slobodnog, kritičkog mišljenja, rasnih, rodnih ili seksualnih predrasuda, društvene nepravde ili izostanka odgovornosti. Dobar festival zapravo grad pretvara u mjesto susreta i u radionicu u kojoj svi, bez ikakve diskriminacije, mogu učestvovati. I pravi scenu.
Osjećaj zajedništva
U suštini, filmski festivali su odličan način za ujedinjenje lokalne zajednice, kako kroz glavni tako i kroz prateći program, jer oni sami, a ovdje prevashodno mislim na film, stvaraju osjećaj zajedništva kroz iskustvo ne samo zajedničkog gledanja određenog filma, nego i razmjene ideja i utisaka o onome što je pogledano. Posebno ako je riječ o filmskom festivalu kao što je SFF koji na jedno mjesto, u Bosni i Hercegovini, okuplja ljude iz svih krajeva svijeta i u neposredni kontakt dovodi lokalnu publiku, međunarodne goste i filmske zvijezde poput Injaritua, Izabel Iper ili Pavlikovskog. Iako ne spada u prvu kategoriju filmskog festivala, riječ je o najvažnijem događaju u oblasti kulture koji se odigrava na tlu naše zemlje i koji je, pri tom, a ovo je jako važno, relativno samoodrživ. Sa najbogatijim programom do sada, glavnim i pratećim, kako i dolikuje, sa kvalitetnim filmovima i nevjerovatnim bosanskim ćilimom, kao originalnom zamjenom za crveni tepih, Sarajevo Film Festival je trenutno mjesto susreta u ovom dijelu Evrope, na kojem bismo trebali biti zahvalni i koje nikako ne bismo smjeli propustiti.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.