Memoare obično pišu ljudi koji su na kraju karijere i koji su proživjeli svašta. Kada memoare napiše čovjek sa 36 godina i kada je to Edvard Snouden, izdajnik u SAD-a, a u većini ostatka svijeta osoba koja je učinila uslugu čovječanstvu, čitanost je zagarantovana.
Iz štampe je prije desetak dana na 20 jezika izašla knjiga “Permanent Record” (“Trajni dosije”), a njeno objavljivanje je pratio i intervju Špiglu, u kojem je Snouden objasnio zašto je baš sada napisao memoare.
– Mislim da je više nego ikad ranije važno objasniti javnosti sistem masovnog nadzora i masovne manipulacije. A ja ne mogu da objasnim kako su nastali ovi sistemi bez objašnjenja svoje uloge u njihovoj izgradnji – rekao je Snouden.
Govoreći o kvaru u sistemu, političkom, pravnom, socijalnom, on kaže da je svijet danas sklon tome da misli da će se problem riješiti ako se riješimo ljudi koji nam se ne sviđaju.
– Oh, to je Donald Tramp. Oh, to je Boris Džonson. Oh, to su Rusi. Ali, Donald Tramp nije problem. Donald Tramp je proizvod problema – kaže Snouden. On objašnjava da memoari nisu mogli da budu objavljeni prije četiri ili šest godina, kada je pobjegao u Hongkong, a potom dobio privremeni azil u Rusiji.
– Prije četiri godine Barak Obama je bio predsjednik, prije četiri godine Borisa Džonsona nije bilo, a AfD (Alternativa za Nemačku, njemačka desničarska stranka) još je bio neka šala. Ali, sada se više niko ne smije – zaključuje on.
Snouden kaže da mu je najteže bilo kad je shvatio koliko je bio naivan i da je imao toliko povjerenja da je dozvolio da postane alat sistema koji je njegove vještine koristio za nanošenje sveopšte štete. U tome ga je uljuljkalo donedavno rasprostanjeno mišljenje da je klasa kojoj pripada, tehnološka zajednica, bila najduže apolitična. Danas ona prednjači u miješanju u tuđe živote i upravljanju javnim mnjenjem.
– Privatne kompanije su čudovišta u prikupljanju podataka – tvrdi on.
Snouden svjedoči da nije ni bio svjestan toga da je ušao u svijet špijunaže. Bio je pametni klinac kojeg su pozvali u sjedište CIA kao honorarca, potom je prešao u Nacionalnu bezbjednosnu agenciju (NSA) i tu shvatio šta radi: imao je pristup svim mejlovima, tekstualnim porukama na telefonima, četovima i postepeno počeo da uviđa da direktno radi u masovnom nadzoru ljudi širom svijeta. Tip koji ga je podučavao znao je da se vrti u svojoj stolici i, kada se u kadru pojavi obnažena supruga čovjeka koga nadziru, govorio je “Ovo je bonus našeg posla”.
On objašnjava da postoje dvije vrste analitičara u NSA. Jedni prate i čitaju saobraćaj, recimo, na Favebook-u: četove i razmjenu poruka. Druga vrsta analitičara radi na kontrahakovanju: pokušavaju da vide šta drugi čine s nama, bez imena i brojeva, umesto da prate ljude, oni prate uređaje. Prelomni trenutak je nastao u momentu kada je gledao ljude dok oni gledaju u svoje ekrane. Naravno, nemajući pojma da ih neko gleda.
– Dok oni čitaju, mi njih čitamo. A ovi sistemi su stigli toliko daleko da niko nije znao da ga gledaju – kaže Sonuden.
Novinar Špigla, koji je sa Snoudenom ovog mjeseca razgovarao u jednom moskovskom hotelu, podsjetio ga je da se tada ozbiljno razbolio, pao u depresiju i da je dobio premještaj na Havaje u odjeljenje koje je nosilo naziv Kancelarija za razmjenu informacija. Žistro je odgovorio i na pitanje novinara da li su mu tada padale na um misli o samoubistvu.
– Ne, važno je da ovo kažem. Nikada nisam imao samoubilačke namjere. Imam filozofski prigovor na ideju o samoubistvu, i ako “slučajno” padnem kroz prozor, možete biti sigurni da sam gurnut – rekao je on.
Na Havajima, u kancelariji u kojoj je bio jedini zaposleni, počeo je da iznosi podatke na memorijskim SD karticama, varajući sisteme za detekciju metala, ali i čuvare od kojih je podatke umio da krije u Rubikovoj kokci, kojom je prvo “obradovao” mnoge zaposlene.
Kada je obavio što je namjeravao, u maju 2013, sjeo je u avion i odletio u Hongkong, gdje je novinarima predao dio podataka koji su objavljeni u Gardijanu i Vašington postu. Tajni dokumenti su bili dokaz o nadzoru koji nad građanima, političarima i liderima država sprovode američke i britanske obavještajne agencije. Potom su podaci objavljeni u Špiglu i Njujork tajmsu, da bi mjesec dana kasnije Vašington protiv njega podigao optužnicu za krađu vladine imovine i špijunažu. Ukidanje pasoša zateklo ga je na aerodromu Šeremetjevo, a u Rusiji je dobio privremeni azil koji mu ističe sljedeće godine.
Snouden upozorava ljude da Facebook, Google i veliki centri koji posjeduju ogromne količine podatka širom svijeta daljinski upravljaju našim računarima i telefonima. Svaki naš zahtjev, pretraga ili dopisivanje s nekim preko interneta, ostaju zapisani.
Izlaz je, ako je to moguće, vratiti se nekoliko koraka unazad, na “fabrička podešavanja”.
– Jer, zašto bi Google morao da zna gdje ste i kuda idete ako hoćete da skinete aplikaciju neke igrice na telefonu? Stalno nam se otvaraju novi prozorčići na ekranima i nude opciju “slažem se” i mi smo uvjereni da naš život postaje bolji. A ja vam mogu iz iskustva reći da telefon na našem stolu, kojem je ekran ugašen, komunicira stotinama i hiljadama puta svake minute, kroz kontaktiranje oglasne mreže, analizu vašeg ponašanja, praćenje lokacije i mnogo šta drugo. I sve se to odvija nevidljivo, da vi ne znate. Danas ne postoji opcija da pritisnete taster i onemogućite takve aktivnosti. Danas je moguće jedino to da se ovi procesi učine vidljivim tako što ćete o tome obavestiti ljude – upozorava Snouden.
Politika
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.