Sve je, ustvari, počelo poslovnim dogovorom koji se izjalovio. Henry Ford II, zvan i “Vojvoda”, najstariji unuk Henryja Forda, 1963. je odlučio da želi da Ford Motor Company krene u svijet sportskih trka. Jedini je problem bio taj što Ford nije imao ni jedan sportski automobil.
Najbrži način da dođe do sportskog automobila, mislio je Vojvoda, bilo je kupiti Ferrari, tada kompaniju specijalizovanu u za proizvodnju trkaćih automobila koja je prodavala legalne ulične mašine kako bi finansirala svoj pogon.
Ford je poslao izaslanika u Modenu u Italiji radi sklapanja ugovora sa Enzom Ferrarijem. Amerikanci su ponudili 10 miliona dolara, ali kako su se pregovori bližili kraju, Ferrari se pobunio protiv ugovorne klauzule prema kojoj je Ford trebao da kontroliše budžet, a samim tim i odluke svog trkačkog tima.
Ferrari, inače poznat pod nadimkom Il Commendatore, nije mogao “svariti” tu predaju sopstvene autonomije, pa je poslao Henryju Fordu II poruku. koju on sigurno nije često čuo.
– Postoje stvari koje tvoj novac ne može kupiti – pisalo je u poruci.
Stvar prestiža
Umjesto kupovine, Ford je tada odlučio da usmjeri novac kompanije u osvetu. Odlučio je da će Ford pokrenuti sopstveni trkači tim sa jedinstvenim ciljem – pobijediti Ferrari u najpopularnijoj svjetskoj trci, 24 sata Le Mansa.
U pitanju je čuvena automobilistička trka koja se svake godine u junu održava u francuskom gradu Le Mansu. Smatra se najstarijom auto-trkom izdržljivosti, čije je prvo izdanje održanp 1923. godine. Organizije je Automobile Club de l'Ouest (ACO) i vozi se na stazi Circuit de la Sarthe formiranoj od zatvorenih javnih puteva. Zajedno sa Velikom nagradom Monaka i 500 milja Indianapolisa, jedna je od tri najprestižnije trke u svijetu automobilizma.
Upravo je to tematika aktuelnog holivudskog hita “Ford v Ferrari” u kojima glume Matt Damon i Christian Bale.
– Ta dva čovjeka su bili legende, bili su veći od života. Henry je bio vjerovatno najmoćniji i najpoznatiji biznismen Amerike, a Enzo je bio najveći egomanijak koji je hodao zemljom, ali i genije svoje vrste. Njihov konflikt ni scenaristi ne bi mogli napisati bolje nego kako se stvarno desio – kaže A. J. Blaime, autor filma “Go Like Hell: Ford, Ferrari, and Their Battle for Speed and Glory at Le Mans”.
Sukob titana natjerao je Forda da dizajnira najveći američki trkači auto ikad – GT40. Iako je inženjerski mišung i NASCAR-ova stručnost bila u srži tog automobila, on nije uspio da završi Le Mans 1964. i 1965, ali hrabre inovacije testiranja i nikad prije viđena strategija kočenja, krunisala ih je 1966. velikom titulom.
Nekoliko sedmica prije počeka te trke, Henry Ford II poslao je rukom napisanu poruku svom šefu trkačkog programa Leu Beebeu.
– Bolje ti je da pobijediš – kratko je glasila poruka.
Zvijer na putu GT40 Mark II iz 1966. godine udobniji je nego što možete očekivati. Dizajniran za vožnju na duže staze, ima mekana i ventilirana sjedišta, a vidljivost prema naprijed je izvrsna uprkos malenim vanjskim dimenzijama. Budući da se trka Le Mans 1966. sastojala od 4 828 kilometra, to je auto u kojem bi je željeli voziti.
U trenutku kad se upali, ovaj auto bez sumnje daje do znanja da je sportski sa V8 mašinom od 427 kubika, sposoban za brzinu modernih trkačkih auta od 320 km/h u analognom obliku iz 1960-ih. Nema serva. Nema prigušivača. Nema elektronskih sigurnosnih sistema. Pri brzini od 160 km/h u trećoj brzini osjećate se kao u kolicima privezanim za svemirski šatl, a niste ni na pola brzine koju postiže. Momci koji su ga vozili 1966, na specijalnim gumama za dodatnu brzinu, mora da su bili hrabri. Ili ludi. Najvjerovatnije oboje. Taj legendarni automobil svoje postojanje duguje upravo ratu ega dvojice tvrdoglavih, moćnih muškaraca.
Brojne su autokompanije naučile kako se novac u svijetu trka ne prevodi kao pobjeda, za to je potrebno puno više.
– Potrošili su puno novca, ali to nije bila garancija da će pobijediti. Morali su imati mehaničare, ljude organizacije trke, vozače. To je mogao biti kolosalni neuspjeh – kaže Preston Lerner, autor “Ford GT: Kako je Ford ušutkao kritičare, ponizio Ferrari i pokorio Le Man”.
A 1964. i 1965. to je zaista i bio neuspjeh. Fordov novi trkački automobil bio je brz, ali nikako ga nisu mogli “osposobiti” da izdrži 24 časa. Mjenjači su se kvarili, produvale su dizne, aerodinamika je bila u haosu. Testni vozač iz 1964, Roy Salvadori, odustao je od njegove vožnje, rekavši da je otišao da bi spasio sopstveni život.
Prednosti tehnologije u borbi Golijata
I kočnice su bile stalni problem. Fordovi inženjeri izračunali su da će, kada vozač pritisne kočnice na kraju Le Manove Mulsanne ravnice, prednji rotori kočnice uskočiti u 1 500 stepeni Fahrenheita u samo nekoliko sekundi, proizvodeći kvar rotora. Pokušaj usporavanja auta od 1 360 kilograma pri brzini od 330 km/h svake tri i po minute tokom 24 časa trke bio je novi problem. Zbog toga su prije ravnice puštali gas.
Ford je napravio najbržeg Mustanga u istoriji
To je zato što je Phil Remington, inženjer iz Fordovog tima, osmislio sistem kočenja koji se brzo mijenja, koji je mehaničarima omogućio zamjenu novih jastučića i rotora tokom promjene vozača, što znači da se vozači ne moraju brinuti da kočnice traju duže. Ostali su timovi bezuspješno plakali zbog GT40-ove prednosti.
– Žalili su se da se krše pravila. Ali nije bilo pravila – kaže Baime.
I to nije bilo jedino područje gdje je Ford pomijerao granice. Kako bi osigurao da njihovi motori mogu preživjeti Le Mans, Ford ih je izvodio na dinamometru kojim upravlja program koji je simulirao performanse i izdržljivost. Inženjeri bi pokrenuli motor dok nije eksplodirao, ispitali šta je pošlo po zlu i popravili ga prije sljedećeg ponavljanja.
Sljedeće, 1967. godine, Ford se vratio i ponovo osvojio Le Mans. Sa egom vojvode na mjestu, povukli su službeno sponzorstvo trke nakon 1967, ali su ipak pobijedili u ‘68 i ‘69. Vozilo, GT 40, koje je stvorila Shelbyjeva četa, pobijedilo je u trci “24 sata Le Mansa” četiri godine zaredom, od 1966. do 1969. Ipak, svjesni su ljubitelji trka, izdanje iz 1966. godine prepuno je kontroverzi. Bez obzira na to, ovaj film nije samo trka i rivalstvo.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.