U vrijeme epidemije kada su skoro svi zatvoreni, u Banjaluci punom parom rade javne kuhinje i humanitarne organizacije koje ovih dana skupljaju posljednje atome snage i izbore se sa ogromnim brojem korisnika koji sebi ne mogu priuštiti hranu.
Kako su za Dnevnik.ba ispričali sugovornici iz humanitarnih organizacija, broj korisnika se rapidno povećao, ali donacije su sve slabije, pa strahuju kako će izgurati do kraja krize i vanrednog stanja.
Monsinjor dr. Miljenko Aničić, direktor banjalučkog Caritasa kaže kako su zbog mjera suzbijanja bolesti obustavili sve projekte koji imaju veze bilo sa smještajem ili sa obukom, ali su nastavili projekat kućne njege onima koji su u stanju potrebe.
– Taj projekat traje cijelo vrijeme, a isto tako raznosimo kuhanu hranu starijima u Banjaluci i okolini. Zbog povećanje potražnje za paketima hrane moraćemo pojačati taj segment. Posebno je to izraženo kod starijih osoba s obzirom na ograničenje kretanja. Takođe, mnogima od njih zbog zatvorenih granica ne dolazi pomoć djece i rodbine iz inostranstva. Javili su se i oni koji su ostali bez posla i sada im nedostaje hrane – ispričao je Aničić.
On ističe koliko je teško govoriti o nekom konačnom broju korisnika jer ih je svakog dana sve više. Podjela paketa je počela odmah nakon Uskrsa i tim tempom će se i nastaviti.
– Imamo kućnu njegu na cijelom području za starije i bolesne, njih obilaze sestre i pomoćno osoblje. Svakodnevno pripremamo i dostavljamo kuhanu hranu za naših 30 korisnika – rekao je on.
Na velikim mukama su i predstavnici Crvenog križa Banjaluka koji su pozvali dobre ljude u pomoć u skupljanju hrane za ugrožene. Željkica Ilić, sekretar gradske organizacije Crvenog križa u ovom gradu kaže kako su rezerve pri kraju i apeluje na sve koji su u mogućnosti da im priskoče u pomoć.
– Rezerve smo iscrpili. Bilo je nekih šest ili sedam pojedinaca koji su donijeli pomoć u namirnicama ili su uplatili novac na račun, ali to je sve otišlo. Ko nam može pomoći, sad je pravi trenutak, jer imamo veliki broj korisnika kojima je hrana nužna, a ne mogu je sebi priuštiti – rekla je ona.
Ilić kaže kako je Crveni križ i u danima epidemije nastavio raditi fokusirajući se na korisnike javne kuhinje koji zbog ograničavanja kretanja starijih osoba, ali i ukidanja javnog prijevoza, više ne mogu doći po hranu.
– Spremamo svaki dan 440 obroka. Svakih 15 dana 200 paketa se vozi korisnicima njihovim kućama, a ostali dolaze kod nas na šalter i preuzimaju kuhani obrok. Takođe, mjesne organizacije Crvenog križa koje imaju uvid u stanje socijalno ugroženih, nama signalizuju kome je pomoć potrebna kako bismo uskočili – rekla je ona.
Najpoznatija banjalučka humanitarna organizacija “Mozaik prijateljstva” koja se ovih dana suočava doslovno sa navalom korisnika, takođe je u “crvenom” s namirnicama i drugim sredstvima. Prema riječima predsjednika Miroslava Subašića, toliko posla imaju da ne stignu ni misliti o vanrednom stanju
Miroslav Subašić, predsjednik “Mozaika prijateljstva” gotovo nema vremena ni misliti o vanrednom stanju, koliko je organizacija zatrpani poslom. Međutim, namirnica nedostaje, a sve što danas dođe, do kraja dana je podijeljeno korisnicima. Ljudi se plaše bolesti, ali od toga mnogo više gladi i neimaštine.
– Strah od epidemije se uvukao u ljude. Plašimo se narednog perioda jer slutimo na opadanje broja donacija, što automatski znači kako nećemo imati šta dati jesti korisnicima. Imamo preko 1 000 ljudi koje hranimo u našoj javnoj kuhinji, ali zbog mjera zabrane kretanja starijima i ukidanja gradskog prijevoza, sada svaki dan odlazimo u okolna gradska naselja i nosimo hranu jer ljudi ne mogu doći do nas. Ranije smo pripremali sedmično 1 000 obroka, a sada ih pripremamo 300 svakog dana. Imamo mnogo 80-ogodišnjaka koji su udaljeni i desetak kilometara od nas, nemaju kako doći, ne radi prevoz. Koliko samo ima ljudi koji danas nemaju nikakav obrok i ne mogu nam se javiti jer nemaju kako – kaže Subašić.
S obzirom na to da penzioneri imaju dva puta sedmično mogućnost izlaska zbog zabrane kretanja, kaže, treba samo zamisliti kakva se gužva stvara na njihovom šalteru u dane kada mogu doći po hranu.
– Evidentno je, ljudi su se jako uplašili. Jedna baka je neki dan došla, ima 70 godina, ali nema masku niti rukavice, ali je čula kako bi mogla dobiti litar ulja. Svjesna je ona rizika, ali mora po hranu. Džaba zabrane, primarna stavka je hrana. Razmislite na šta je spalo društvo kada imamo na hiljade stanovnika koji se raduju vrećici makarona koje koštaju marku kako bi sastavili par dana kakav takav obrok. Zamislite koliko je ljudi bez televizora, struje, vode, grijanja. Oni kada dođu kod nas, barem popričaju i podruže se. Sada im je mnogo teže jer su potpuno odsječeni. Iako mi uvijek idemo kućama i nosimo hranu ljudima, oni se plaše nestašice i nastavljaju dolaziti, a potreban im je i kontakt sa drugima, koja topla riječ, makar na odstojanju. Pazi se na odstojanje i nisu ljudi tako više halapljivi kao prije, brinu se da bude svima dovoljno – kaže on.
U ovoj organizaciji su proslavili katolički Uskrs podjelom paketa, a sada se spremaju za Vaskrs jer su korisnici svih prethodnih godina praznike slavili velikim ručkom i proslavom uz muziku. Sada toga neće biti, ali će biti pripremljeni paketi hrane, isto kao što je učinjeno u nedjelju kada je bio katolički Uskrs.
– Za katolički Uskrs smo isto pripremili pakete i obroke za naše korisnike. Dali smo ulje, brašno i drugu hranu. Mislili smo prvobitno kako neće mnogo ljudi ni doći. Međutim, ostali smo bez hrane za samo nekoliko sati iako smo napravili veliku količinu. Mi smo tu i postojimo zbog drugih ljudi i uvijek tražimo model i način kako im pomoći. Teško je i žalosno i prije ove krize ljudi su teško živjeli a sada im je još teže – kaže Subašić.
Dnevnik.ba
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.