Svako ko je gledao “Titanik” sigurno se sjeća bake i deke koji, ležeći na krevetu u svojoj kabini dok ledena voda nadolazi, zagrljeni i mirno čekaju kraj. Prizor iz legendarnog filma dirnuo je tada i najtvrđa srca, ali malo ljudi je znalo da nije bila riječ o umjetničkoj slobodi već da je scena inspirisana istinitom pričom o ljudima koji su odbili da se spasu i riješili da u smrt odu zajedno.
Isidor i Ida Štraus su po mnogo čemu bili par iz snova. Ako je njihov brak i bio ugovoren od strane porodica, ljubav između američkog biznismena njemačkog porijekla, jednog od osnivača trgovinskog lanca “Mejsi” i dobro vaspitane djevojke čija je porodica tek nedavno iz Evrope stigla u SAD, ubrzo je procvjetala i bila je iskrena i duboka.
Godine 1871. Isidor i Rozali – Ida su se vjenčali. Tokom narednih 15 godina brak je krunisan sa čak sedmoro djece.
Prijatelji i porodica su Isidora i Idu smatrali srodnim dušama i supružnicima koji su bili nevjerovatno privrženi jedno drugom. Isidor je zbog svog posla mnogo putovao, ali je sa suprugom uvijek razmjenjivao i po nekoliko pisama dnevno.
Kada su djeca već odrasla, Ida i Isidor više nisu imali razloga da budu razdvojeni, pa je Ida često putovala sa suprugom. To je bio slučaj i te fatalne zime 1911/1912. godine.
“Gdje ti ideš, idem i ja”
Par je zimu proveo u Evropi, prije svega u Francuskoj. Bilo je predviđeno da se kući vrate ranije, ali je štrajk proizvođača uglja u Engleskoj odložio njihove planove. Isidoru je rečeno da će ka Americi dokle god traje štrajk sigurno isploviti samo jedan brod “nepotopivi” Titanik.
I tako su se Isidor i Ida našli na putu ka Americi 14. aprila 1912. godine kada je Titanik udario u ledeni brijeg i počeo da tone. Zabilježeno je da je par došao do čamca za spasavanje broj osam u pratnji služavke gospođe Štraus, Elen Bird. Kako je riječ bila o gospođi i gospodinu u godinama, oficir zadužen za evakuaciju im je ponudio mjesta u čamcu, ali Isidor je odbio da se spase dokle god na Titaniku ima žena i djece.
Nakon toga, ni Ida nije željela da uđe u čamac.
– Živjeli smo zajedno mnogo godina. Neću da se sad odvojim od svog supruga. Kao što smo živjeli, tako ćemo i umrijeti, zajedno – rekla je Ida, a ovome su svjedočili mnogi koji su već bili u čamcu.
Iako ju je suprug molio da se spase, Ida nije promijenila mišljenje. Svojoj služavki je dala bundu rekavši jednostavno da “njoj neće biti potrebna” i smjestila je u čamac, a onda se sa suprugom povukla. Posljednji put su viđeni kako sjede na palubi i drže se za ruke dok se oko njih sve ruši i nestaje u ledenim vodama Atlantskog okeana.
U filmu “Titanik” Džejmsa Kamerona, par je prikazan kako leži zagrljen na krevetu, dok voda ulazi u kabinu.
Reditelj je na dvadesetogodišnjucu od premijere filma, pozvao praunuka Štrausovih, Pola Kuzmana, kako bi učestvovao u specijalu posvećenom slavnom brodu. Kuzman je otkrio da je od malena fasciniran pričom o svom djedu i babi te da je ponosan na njih. On je takođe otkrio da je služavka Elen, koju je Ida spasila ustupajući joj mjesto u čamcu za spasavanje, potražila njegovu baku Saru u želju da vrati bundu koju joj je Ida dala.
– To je vaše. Želim da je čuvate kao uspomenu na moju majku – rekla je Sara Elen.
Ljubavna priča koja je dirnula milione
Kada su preživjeli putnici brodom “Karpatija” stigli u Njujork mnogi su, uključujući i služavku Elen, ispričali novinarima priču Isidora i Ide Štraus nazivajući je “najnevjerovatnijim primjerom ljubavi i privrženosti” i ona se munjevitom brzinom proširila svijetom.
Rabini su je tokom službi u sinagogama prepričavali vjernicima, novine su pisale o njoj, posvećena im je čak i pjesma – “Katastrofa Titanika” koja je bila popularna među američkim Jevrejima.
Isidorovo tijelo je pronađeno i identifikovano, ali je Idino zauvijek ostalo negdje u dubinama okeana. Ipak, na Štrausovom grobu u Bronksu njihova ljubav zauvijek je ovjekovječena jednim jednostavnim citatom iz “Pjesme nad pjesmama”: “Voda ne može ugasiti ljubav – niti je može potopiti”.
Po Štrausevima je nazvan park u Njujorku u kojem se nalazi skulptura posvećena Idi. Paru je posvećena spomen poloča, a jedna škola na Menhetnu nazvana je po Štrausevima.
Agencije
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.