Onog trenutka kada se nađete pred silovitom vodom koja se obrušava preko uglačanih stijena i sedri u veličanstvenim vodopadima i slapovima, budite sigurni da ćete zaboraviti na more i razloge zbog kojih ga ove godine, vjerovatno, nećete vidjeti.
Slapovi rijeka Une i Plive, gledali ih iz Štrbačkog buka, Martin Broda, Japodskih otoka, Kostelskog buka ili grada Jajca, bez sumnje su neki od naljepših prozira koji se mogu vidjeti u ovom ćošku svijeta. Samo ovo dovoljan je razlog za svakoga, ko ima “imalo putnika u sebi”, da se zaputi na turneju Krajinom, bez imalo pretjerivanja, sakrivenim biserom ne samo BiH, nego kompletnog Balkana.
Uz spektakularne vodene tokove sa kojima se nesebično poigrala majka priroda, putniku koji se tamo zaputi, neće nedostajati ni istorije, dvoraca i tvrđava, svjedočanstava burne i bogate istorije ovog kraja, ukusne domaće hrane po kojoj je čuvena Krajina, ali ni iznenađujuće modernih hotela i pitoresknih seoskih domaćinstava u kojima će se moći odmoriti i uživati u sočnim zalogajima.
U sve ovo uvjerili smo se na četvorodnevnom FAM tripu Odmori u BiH na koji smo krenuli iz Sarajeva, tokom kojeg smo posjetili nekoliko najljepših lokacija na sjeverozapadu BiH. Posebno treba istaći i to da smo zbog aktuelne situacije sve pogledali izbliza, u punom sjaju i bez uobičajenih turističkih gužvi, što je svemu dalo dodatni čar – kao da su ovi komadići raja bili rezervisani samo za nas.
Put pod noge ka “ljutoj Krajini”
Krenimo ispočetka. Na naš FAM trip krenuli smo ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu i za samo nekoliko sati, uz pauzu za ručak u prekrasnoj konobi “Slapovi”, zaista na samim slapovima Plive u Jajcu, našli smo se u seoskom domaćinstvu Čardaklije, domu divljih konja na predivnom proplanku nedaleko od Bosanskog Petrovca.
Smješteno u selo Vrtoče nedaleko od ulaza u Nacionalni park “Una”, ovo selo odiše rustikalnim prizorima kakvi su se mogli vidjeti prije više od jednog vijeka. U ovom selu hrana se priprema na tradicionalan način, njeguju se stari zanati, pravi domaća rakija i jede pravi pekmez. Za one koji požele ovdje da prenoće i odmore, osmišljene su tipske seoske kućice koje obezbjeđuju i mir i privatnost.
Nekoliko desetina pomalo divljih bosanskih brdskih konja našlo je svoj dom uz ovaj salaš i prava su atrakcija zbog koje vrijedi doći u ovaj mali raj. Pustiće vas da im priđete, ali samo poneki i da ih pomazite. Za sve one koji žele da isprobaju jahanje ili se voze fijakerom, tu su i pitomi konji.
Centralni dio našeg putovanja ipak je bio rezervisan za posjetu Nacionalnom parku “Una”, a prvo mjesto bio je Martin Brod, mjesto koje je do ove godine posjećivalo preko 100.000 turista godišnje, najviše zbog veličanstvenih vodopada i legende o nesrećnoj Marti koja se utopila na ovom mjestu pokušavajući da pregazi ledenu vodu da bi stigla do svog dragog.
I zaista, prizor koji se može tamo vidjeti ostavlja bez teksta, a na samim slapovima dočekala nas je Drena, Drvarčanka obučena u narodnu nošnju za koju je objasnila da je rukom vezena i koja nas je uz slapove ugostila delicijama ovog kraja.
– Ovo je ručno vezena nošnja, unski vez. Sve što imam na sebi, rukom je rađeno, tkano i vezeno – rekla je Drena i ponudila nas uštipcima sa domaćim kajmakom, rakijama, medom i sokovima koje je sama pripremila.
Nedaleko od ulaza u Martin Brod nalazi se i čuveni manastir Rmanj posvećen svetom Nikolaju Mirlikijskom, podignut je 1443.godine kao zadužbina Katarine Branković – kćerke Đurđa Brankovića i supruzi Urliha II Celjskog. Ovaj manastir, koji su nam otvorili kako bi smo ga obišli, u dokumentima spominje se pod imenima i Hrmanj, Ajerman, Chermlja, Szermil, Hermanya, Herman.
Kako bilo, početkom 17. vijeka, postao je duhovni i administrativni centar, a ujedno postaje i sjedište dabrobosanskih mitroplita. Turci su ga u više navrata rušili i palili, a posljednji put su ga Nijemci bombardovali na Veliki Četvrtak, 1944. godine kada je opet srušen do temelja.
Prvi dan putovanja završili smo smještajem u turističkom naselju “Natura Art”, iza kojeg se krije moderan hotel, pažljivo osmišljen i dizajniran tako da posjetiocima ponudi i dašak umjetnosti uz prelijepe prizore uz rijeku Unu.
Drugi dan putovanja, nakon ukusnog doručka koji su nam pripremili domaćini, posvetili smo uživanjima u prizorima rijeke Une i istorijskim atrakcijama grada Bihaća. Iako je ovaj grad, bez razloga “na lošem glasu” zbog migranstkse krize sa kojom se bori, on itekako ima šta da ponudi u turističkom smislu.
U zemlji Japoda
Rano jutro bilo je rezervisano za Japodske otoke, atrakciju koja je otkrivena tek prije desetak godina, a da je srcolika, saznalo se tek kada je iznad nje podignut prvi dron. Napravljeno kao podsjetnik na Japode, borbeno ilirsko pleme koje je naseljavalo ovaj kraj i po kojem se i stvorio naziv “ljuti Krajišnici”, ovo parčence raja ostavilo nas je bez teksta besprekorno uređenim stazama, zanimljivim vigvamima za smještaj i kaficom koju smo pili na lađi u vožnji kristalno čistom rijekom Unom.
Međutim, spektakl je tek slijedio. Iako smo se klackali do njega preko 14 kilometara makadama jer je glavni put zatvoren zbog asfaltiranja, sve muke su pale u zaborav kada smo ugledali Štrbački buk i veličanstvene vodopade Une. Odlično uređena staza dopušta vam da vodopadima priđete i napravite odlične fotografije ili prosto da uživate u čarobnom prizoru gotovo nedirnute prirode. Ne postoji fotografija koja može da dočara prizor vodopada i siline vode koja protiče. To morate vidjeti svojim očima.
Zaposleni u Nacionalnom parku “Una” objasnili su nam kako izgleda rafting na ovom dijelu Une. Svi zajedno polaze nekoliko kilometara prije slapa, a ruta se završava kod hotela Natura Art. Rafteri se voze do velikog vodopada gdje izlaze i hodaju stazom do nešto nižih i bezbjendijih kaskada. Za to vrijeme skiperi bacaju čamce niz veliki vodopad, skaču u vodu za njima i hvataju ih kako bi ih doveli do mjesta gdje ulaze rafteri i nastavljaju svoju rutu.
Direktor Amrildo Mulić kaže da Nacionalni park “Una” godišnje posjeti oko 120.000 gostiju i da su u planu proširivanja, ali samo do granice od 300.000 posjeta da bi imali širi kapacitet i njime optimalno upravljati. Preko toga ne žele ići kako se ne bi ugrozila priroda.
– Ovaj resurs je od vremena Japoda, nijedna ga prethodna država nije ni uništila ni koristila. Mi ne želimo da uništimo naš park, nego održiv turizam u skladu sa prirodom. Put koji sada radimo služiće da posjetioce dovodimo našim prevozom do vodopada uz maksimalno očuvanje prirode. Automobili više neće moći dolaziti blizu. Ovdje nije bilo ničega 2011. godine, samo resurs koji se vrlo malo koristio. Tada je posjeta bila oko 2.500 ljudi. Mnogo smo uradili u skladu sa skromnim mogućnostima. Park je podstakao razvoj turizma i utiče snažno na ekonomiju grada Bihaža – rekao je on.
Naš dan završili smo ručkom na lađi restorana “River Dock” u naselju Ripač i uživanju u Ripačkim slapovima gdje su nas poveli ljudi iz Turističke zajednice ovog grada. Odmorili smo u hotelu “Emporium” uz ukusnu večeru i sutradan nastavili naše putovanje.
Treći dan našeg obilaska Krajine rezervisan je za sam grad Bihać, koji smo obišli u društvu sjajnog vodića Asmira Piralića, koji nas je upoznao sa burnom istorijom ovog grada, njegovim znamenitostima, legendama i ulicama. Imali smo priliku da se podsjetimo i na Prvo zasjedanje AVNOJA u ovom gradu kratkom posjetom Muzeju “I zasjedanja AVNOJ-a”.
Posjetu smo nastavili obilaskom Jotanovih otoka, sada već i u svijetu poznatom po ribolovu na mušice, takozvanom fly fishingu, čije je svjetsko prvenstvo trebalo biti održano upravo tu, ali je moralo biti odgođeno.
Ostrožac – Neuništivi svjedok vremena
Predah smo napravili u restoranu “Kostelski Buk”, iz čije bašte puca pogled po kaskadama koje pravi rijeka Una, odakle smo se zaputili u dvorac Ostrožac nadomak Cazina, stari grad u kojem su boravili mnogi plemići i vladari.
Dvorac je od 13. vijeka pripadao kneževskoj porodici Babonjićima Blagajskim. Ostalo je zapisano da je Osmanlijama trebalo 100 godina da osvoje ovaj grad i to 1577. godine, a bezuspješno ga je pokušavala osvojiti i Habsburška monarhija.
Posljednji kapetan Ostrošca, Mehmed Beširević, grad je prodao tadašnjem gradonačelniku Bihaća, grofu Lotharu van Berksu koji je započeo restauraciju početkom 20. vijeka i izgradnju raskošnog dvorca u neogotičkom stilu. Van Berks je umro 1919. godine i sahranjen je u ulazu u dvorac, a taj grob je danas prilično zapušten i neugledan, kao i njegov dvorac.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, u dvorcu je bio smješten NOR na čelu sa Josipom Brozom Titom i Vladimirom Nazorom. Poslije je pretvoren u Dječiji dom sa školom u dvorištu, a i tokom posljednjeg rata je pretrpio značajna oštećenja zbog čega danas izgleda devastirano.
Međutim, ono što će vas ostaviti bez daha je izložba 77 savremenih skulptura umjetnika Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu nastalih na umjetničkoj koloniji 1967. godine.
Dašak raja u centru Bosanske Krupe
Dan smo završili obilaskom Bosanske Krupe i njenog Starog grada sa koji puca predivan pogled na Zelene otoke, u ovom gradu ipak poznatije kao “Ade”. Ove ade su u stvari riječna ostrva opasana i premošćena stazama i mostovima, koji pružaju jedinstven doživljaj – šetnju prirodom nekoliko metara od centra grada.
Dan smo završili večerom u restoranu “Alga” odakle smo se zaputili u hotel “Zlatna nit”, specifičan po mnogo čemu. Ovaj hotel je udaljen od grada nekoliko kiloemtara i izdvojen od ostatka svijeta, pomalo je razuđen na svojoj lokaciji, pa je recepcija u jednom objektu, sobe u drugom, a velnes u trećem. Nudi teniske terene, kao i one za mali fudbal, lude vožnje kvadovima, ali ne i dobar internet, zbog čega je idealan za one koji žele da se zaista odmore i primjene poslovicu “biti oflajn je pola zdravlja”.
Oproštaj od hotela “Zlatna Nit” značio je i kraj našeg putovanja Krajinom, ali smo kompletnu svratili smo na Plivska jezera gdje smo uživali u ručku na vodi u organizaciji hotela “Plivsko jezero” i nastavili svoj put ka Sarajevu.
“Ljutu Krajinu” možete vidjeti i vi
Želite li posjetiti Bihačku krajinu i uživati u čarima nedirnute prirode, to možete učiniti i kroz neku od 17 sjajnih ponuda za odmor u Bihaću ovog ljeta uz nevjerovatnih 200 KM popusta za prvih 250 kupaca, i dodatnih 10 odsto popusta za sve koji uplatu izvrše Visa karticom. Kupac vaučera moće biti samo fizičko lice iz BiH, ali ne smije biti osoba sa područja grada Bihaća. Svi koji požele na ovo putovanje, potrebno je da rezervišu termin prije kupovine i to putem OVOG linka.
Napominjemo da jedan kupac može biti glavni korisnik vaučera samo jednom, ali može kupiti vaučer za drugu osobu. Program turističkih vaučera za posjetu Bihaću sprovodi Turistička zajednica Grada Bihaća – VisitBihac u saradnji sa #UNDPBiH, a sufinansiraju ga Grad Bihać i Ambasada Švajcarske u BiH kroz Projekat #MEG #odmoriuBiHaću #odmorinauni #odmoriubih
A. Pisarević/ SrpskaCafe.com
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.