Srpski državnik Nikola Pašić (1845-1926), jedan od osnivača Radikalne stranke i njen vođa, višegodišnji premijer Srbije i tvorac Vidovdanskog ustava (1921), prvog ustava Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, umro je 10. decembra 1926. godine.
Kao student Ciriškog politehnikuma u Švajcarskoj, Pašić je prišao socijalistima i prihvatio ideje Svetozara Markovića i njegovog pokreta protiv apsolutističke vladavine dinastije Obrenović.
Po povratku u Srbiju, Pašić je uređivao socijalistički list “Oslobođenje”, a 1878. godine je izabran u parlament, u kojem se kao opozicioni vođa borio protiv autoritarnog monarhističkog režima Milana Obrenovića, zalažući se za uspostavljanje parlamentarne demokratije.
Poslije gušenja Timočke bune, koju su u zaječarskom kraju podstakli radikali, emigrirao je 1883. godine i u odsustvu bio osuđen na smrt. Poslije pomirenja kralja Milana sa radikalima, Pašić je odlučujuće doprinio da Srbija dobije veoma liberalan ustav.
Ubrzo po abdikaciji kralja Milana u korist sina Aleksandra Obrenovića 1889. godine, Pašić je postao predsjednik parlamenta, a 1891. premijer.
Dominantnu političku poziciju u Srbiji učvrstio je poslije dolaska na vlast kralja Petra Prvog Karađorđevića 1903. godine. Nikola Pašić ponovo postaje premijer 1904. i potom još tri puta formira srpsku vladu.
Poslije Prvog svjetskog rata, tri puta je bio predsjednik Vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i uticao je na ključne istorijske događaje.
Pašić se odlučno odupro pokušajima Austrougarske da potčini Srbiju, učestvovao je u stvaranju Balkanskog saveza uperenog protiv Osmanskog carstva i bio odani pristalica carske Rusije.
Kao premijer i šef diplomatije, predvodio je Srbiju u pobjedonosnim balkanskim ratovima 1912. i 1913. godine i Prvom svjetskom ratu od 1914. do 1918.
Nikola Pašić je igrao istaknutu ulogu u stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koju je poslije rata zastupao 1919. godine na Versajskoj mirovnoj konferenciji.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.