Boravak u svemiru duže vrijeme može dovesti do istih tjelesnih nuspojava kojima su izloženi plivači koji plivaju na otvorenim vodama, ustanovili su naučnici u najnovijem istraživanju. Tako i jedna i druga aktivnost mogu dovesti do smanjenja dimenzija srca.
Do tog zaključka istraživači su došli upoređujući stanje astronauta Skota Kelija koji je proveo godinu dana u svemiru, sa stanjem maratonskog plivača Benoita Lekomtea. U obe situacije došlo je do atrofije organa.
Istraživanje je predvodio dr Bendžamin Levin profesor interne medicine na Univerzitetu u Teksasu, pri Jugozapadnom medicinskom centru u Dalasu, a rezultati su objavljeni u časopisu “Circulation”.
Istraživanje je važno jer daje značajne spoznaje o tome šta bi se astronautima moglo dešavati tokom dugotrajnih ekspedicija u svemiru, poput one na Mars koju američka agencija NASA planira idućih decenija.
– Istraživanjima smo saznali da je srce nevjerovatno “plastično”, i da se prilagođava pritisku kojem je izloženo. Nedostatak pritiska usljed nedostatka gravitacije dovelo je do toga da je Kelijevo srce izgubilo na masi. Tokom svemirskog leta, jedna od stvari koje se događa je da više nemate tako izražen krvni pritisak prema gornjem dijelu tijela, jer nema gravitacije – rekao je Levin za BBC.
Godinu dana na Međunarodnoj svemirskoj stanici
Astronaut Skot Keli proveo je 340 dana na Međunarodnoj svemirskoj stanici, dijelom i kako bi omogućio naučnicima da istražuju efekat dugotrajnog boravka u svemiru na ljudsko tijelo. S druge je strane bio plivač Lekomte koji je 2018. počeo da pliva preko Tihog okeana, pa je kroz 159 dana uspio da prepliva više od dvije hiljade i osamsto kilometara, plivajući prosječno dnevno gotovo šest sati, nakon čega je odustao. Naučnici su uspjeli da dokažu da toliko mnogo plivanja ima sličan uticaj na pritisak na srce kao i boravak u svemiru i u uslovima bez gravitacije jer osoba više vremena provodi u horizontalnom položaju, piše BBC.
Objašnjavaju i da naučnici već duže vrijeme istražuju ležanje u horizontalnom položaju kako bi simulirali uslove tokom leta svemirom, jer se i tokom ležanja mijenja krvni pritisak, odnosno protok krvi između glave i stopala. Pritom se, po iskustvu profesora Levina, najboljom za istraživanje pokazala pozicija u kojoj čovjek leži potpuno ravno na leđima ili stomaku. Na taj se način u tijelu mijenja krvni pritisak i uzrokuje da, nakon dužeg vremena, srce (koje je, kao što je poznato, mišić) smanji svoju masu.
– Gledajući lijevu komoru srca gospodina Lekomtea vidjeli smo da je izgubila 20-25 posto ukupne mase tokom četiri do pet mjeseci plivanja. Tokom godine dana u svemiru vidjeli smo i do 27 odsto gubitka mase srca kod astronauta Kelija – kazao je Levin.
Proces se može okrenuti
Dobra je vijest da se proces smanjenja srčane mase može obrnuti redovnim vježbanjem. Astronauti imaju redovan i vrlo rigorozan plan vježbanja. Iako im to pomaže, čini se kako nije dovoljno da se umanji uticaj boravka u orbiti na mišiće i kosti.
Upravo to bilo je zanimljivo Levinu jer je vjerovao da će plivanje, kao značajna i vrlo zahtjevna fizička aktivnost, umanjiti uticaj na srce i druge mišiće kod Lekomtea.
– To je zanimljivo kod nauke, najviše učiš kada otkriješ stvari koje uopšte nisi predvidio – kazao je Levin, piše BBC.
Dodaje da je krenuo da razmatra to otkriće pa je shvatio da Lekomte pliva dugo, satima dnevno, ali ne toliko intenzivno kao, na primer, Majkl Felps. Njegova vježba naprosto nije dovoljno “agresivna”.
Dobra je vijest da promene na srcu nisu dugoročne. Sportista i astronaut brzo su se oporavili nakon što su se vratili na kopno odnosno Zemlju.
Naučnici napominju i kako boravak u svemiru može povećati rizik od oštećenja srca što bi se moglo pokazati katastrofalnim dođe li do srčanog udara astronauta u orbiti.
Profesor Levin dio je NASA-inog programa “Cipher” u sklopu kojeg će još deset astronauta biti poslato na dugotrajne misije u svemir, a naučnici će ispitivati brojne parametre njihovih srca.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.