Znate li zašto i do kada pomjeramo sat?

Noć između subote i nedjelje donijeće nam još jedan prelazak na ljetnje računanje vremena i oduzima nam, opet, čitav sat sna.

Iako su se mnogi nadali da će ovo biti posljednji put i da će se konačno otarasiti muke navikavanja na ljetnje i zimsko računanje vremena, sjednica Evropskog savjeta na kojoj će se glasati o ukidanju pomjeranja satnice odložena je zbog pandemije na godinu dana.

Prijedlog Evropske komisije o prekidu sezonskog pomjeranja sata podržao je i Evropski parlament 2019. godine, ali da bi prijedlog stupio na snagu mora da sačeka i odluku Evropskog savjeta za koju još nije jasno kada bi mogla biti donijeta.

Potroši se više lijekova nego što se uštedi energenata

Pomjeranje satova i prelazak na ljetnje računanje vremena vjerovatno neće posebno pogoditi one rijetke koji nedeljno i nekoliko narednih jutara mogu da provedu u krevetu. Međutim, radnicima i školarcima, osobama sa hroničnim oboljenjima i meteoropatama prelazak na ljetnje računanje vrijeme može da donese padanje koncentracije i nesanicu, srčane tegobe i druge poremećaje usljed stresa nastalog naglim remećenjem prirodnog bioritma.

Da je mijenjanje bioritma kod preko pet milijardi stanovnika planete svakih šest mjeseci radi pomijeranja kazaljki izuzetno stresno i da ima štetan uticaj na zdravlje, dokazivano je brojnim studijama. One govore da postupak prelaska i navikavanje na ljetnje računanje vremena više potroši lijekova nego što uštedi energenata.

Među prvima koji su “batalili” pomjeranje kazaljki i ostali na jednom vremenu bili su Rusi 2011. godine. Tadašnji ruski predsjednik Dmitrij Medvedev najavio je napuštanje stare prakse pozivajući se na istraživanje prema kojem promjena vremena najviše pogađa djecu i starije osobe zbog čega mogu imati problema sa spavanjem, metabolizmom, radom srca i imunitetom. Prema istraživanju koje su braća Rusi prihvatili, broj samoubistava poslije promjene vremena, poveća se čak 66 odsto.

Njemački naučnici smatraju da se povećava i broj srčanih napada kojima je uzrok kraće spavanje. Oni navode i to kako jetri treba čak sedmica dana da se prilagodi ljetnjem računanju vremena. Stoga, smatra sve veći procenat stručne javnosti, ovakvo mjenjanje u računanju vremena postaje potpuno besmisleno, a pomjeranje kazaljki, miješanjem u prirodni ljudski biološki sat.

Naučnici tvrde da danas ljetnje računanje vremena više ništa ne štedi, nego uzrokuje umor i poremećaje uobičajenih navika spavanja, sezonske promjene raspoloženja, izraženu želju za slatkišima i snižava seksualni nagon. Ova promjena u zimskom periodu, tvrde oni, zbog sumraka češće dovodi do saobraćajnih nezgoda.

Zbog pomjeranja kazaljki trpe krave i koke

Osim na ljude, naučnici su utvrdili da ova pojava utiče i na životinje. Američki seljaci su čak jednom i protestovali jer, kako tvrde, industrijske koke nosilje prvih mjesec dana nakon promjene nose manje jaja. Kod domaćih kokoši oni nisu primijetili smanjenje “radnog učinka”. Austrijanci tvrde da se zbog pomicanja vremena javljaju upale vimena kod krava muzara zbog kasne, odnsno rane muže. Stočari su se žalili da zimi moraju ranije, a ljeti kasnije ustajati kako ne bi remetili bioritam krava.

Na ovoliko problema nisu računali oni koji su uspostavili vještačko produžavanje dana prije stotinjak godina, jer je njihov osnovni motivi bio ušteda energenata.

Pri tome nisu ni sanjali kakve će probleme to da izazove u budućnosti, opterećenoj novim tehnologijama i kompleksim promjenama u načinu života.

Pomjeranje kazaljki tako nema nikakvo klimatološko, geografsko ili naučno opravdanje, nego su motivi mijenjanja bioritma isključivo ekonomske prirode.

Prelazak na ljetnje računanje vremena predstavlja dio godine tokom koje se redovnom tzv. zimskom vremenu dodaje najčešće jedan sat i čime se vještački produžava dnevno svjetlo u odnosu na mjesno standardno vrijeme. Koristi se najčešće u umjerenom klimatskom pojasu da bi se postigla bolja usklađenost između dnevnog svjetla, radnog vremena i školske nastave, te vještački stvorilo više vremena za večernje aktivnosti.

Ideja o uvođenju “ukaznog” vremena zasnovana je na astronomskoj okolnosti da u januaru sunce izlazi oko osam sati, a zalazi oko 16, dok u julu, kad je dan znatno duži, izlazi prije pet, a zalazi poslije 21 sat. Budući da ljudi svoje dnevne aktivnosti započinju u isto vrijeme tokom cijele godine, obično oko sedam sati, sredinom ljeta se tako “gubi” skoro dva sata dnevnog svetla.

Od Frenklina do Junkera

Istorija ovog naizgled nebitnog globalnog fenomena koji nam na silu mijenja bioritam i utiče na sve segmente života proteže se nekoliko vijekova unazad i razvija se paralelno uz društvo i tehnologiju.

Među prvima koji se bavio ovom idejom bio je jedan od otaca američke nacije, Bendžamin Frenklin, političar i novinar, potpisnik Deklaracije o nezavisnosti i strastveni izumitelj predmeta poput šporeta, bifokalnih naočara, gromobrana i drugog. Međutim, on ovu misao nije pretjerano promovisao.

Ideju da se vrijeme nadoknadi prostim pomjeranjem sata plasirao je Džordž Vernon Hadson (1867–1946), entomolog sa Novog Zelanda, koji je 1895. u radu pred Kraljevskim društvom u Velingtonu predložio ljetnje pomjeranje vremena za dva sata.

Međutim, ideja bi vjerovatno ostala zaboravljena da se istog prijedloga, nezavisno od Hadsona, deset godina kasnije nije dosjetio britanski preduzimač i graditelj Vilijam Vilet (1856–1915).

Tokom jednog ranojutarnjeg jahanja po okolini Londona, Vilet je u ljeto 1905. godine primjetio kako je sunce odavno izašlo, a veliki broj ljudi još uvijek spava. Znajući da se vrijeme sunčevog izlaska mijenja tokom godine i da u ljetnjim mjesecima obdanica počinje ranije, Vilet je pokrenuo veliku kampanju za uvođenje takozvanog britanskog ljetnjeg vremena.

Neumorno lobirajući sve do Prvog svjetskog rata, Vilet je pridobio neke liberalne poslanike u engleskom parlamentu, a za njegovu ideju se zagrijao i budući engleski premijer Vinston Čerčil. Međutim, nastradavši u epidemiji gripe, Vilet nije dočekao da ukazno vrijeme bude ozakonjeno.

No, njegov prijedlog je prihvatila Njemačka i 1916. prva zakonski uvela ljetnje računanje vremena, podstaknuta ratnom potrebom za uštedom uglja. Britanci su ih slijedili 1921, a potom i gotovo sve evropske nacije i SAD.

Svim ovim silama glavni motiv bio je da se u jeku industrijske revolucije mijenjaju vremenski režimi radi praktične uštede energije potrebne za proizvodnju naoružanja u prvom najvećem sukobu.

Željeli smo da ljetnji dan traje duže

Danas na svijetu 110 od 192 države koristi ljetnje ukazno vrijeme (daylight saving time). Ono se ne koristi u Kini, Japanu, Južnoj Koreji i širom afričkog kontinenta, gdje ova mjera nikad nije stekla širu popularnost. No, u većem dijelu razvijenog svijeta ovaj dogovor se smatra zgodnim načinom da se u ljetnim mjesecima, kad sunce prirodno zalazi kasnije, dnevna svjetlost duže “zadrži”.

U Americi je ljetnje vrijeme “opozvano” već 1919. godine i to zbog žestoke pobune farmera, pa su tek nakon 47 godina ponovo pomjerili kazaljke. To se ne odnosi na njenu saveznu državu Njujork koja je ostala a novom režimu zbog rada Vol Strita. Najjači argument za pomicanje sata bila je ušteda energije pa su Amerikanci prije tridesetak godina izračunali da tako godišnje uštede 300 000 barela nafte.

Danas u zemljama Evropske unije vremenske se zone, bez obzira na meridijane istovremeno pomiču u 1.00 čas po nultom meridijanu Griniču u Velikoj Britaniji. U SAD-u se od 1966. vrijeme uglavnom pomiče u 2.00 časa ujutro. Države Arizona i Sakastečven, Havaji, Indijana i Kanada i neke Afričke države ovo nisu nikada prihvatile. U Evropi Island u Aziji Japan.

Bivša Jugoslavija sa ljetnjim računanjem vremena počela je relativno kasno, tek 27. marta 1983. godine. Pomjeranje vremena se u većini slučajeva obavlja u noći između subote i nedjelje, da ne bi uzrokovalo veće probleme za radno stanovništvo. Na južnoj hemisferi početak i kraj ljetnjeg vremena obrnut je u odnosu na sjevernu.

Vjerovatno najotkačeniji potez u vezi sa pomjeranjem kazaljki izveo je Venecuelanski predsjednik Hugo Čavez, koji je 2012. godine pozvao građane da vrate vrijeme za pola sata jer nema razloga da se cijeli svijet organizuje po vremenu koje je postavila imperijalistička vladavina SAD-a.

U Austriji čak postoji “Društvo za odgodu vremena”, koje smatra da ljetnje računanje vremena izaziva stres kod ljudi i zato nije čudno što djeci trebaju dva sata dok se razbude jer u polusnu idu u školu.

Jedini koji su zaista bili srećni zbog ove pojave su američki proizvođači roštilja, jer je dokazano kako je svaki mjesec ljetnog vremena donosio dodatnu zaradu od 150 do 200 miliona dolara.

Zbog pomjeranja sata, popodneva imaju više dnevnog svjetla nego prijepodneva, ljudi svoje aktivnosti obavljaju po danu pun sat duže, zbog čega su uglavnom i srećniji. No, to nije jedini razlog. Neke analize u SAD pokazuju da se pomjeranjem časovnika štedi između 500 miliona i milijardu dolara godišnje.

Uz više dnevnog svjetla, trgovački lanci i ugostitelji ostvaruju bolji promet, dok istovremeno raste broj sportskih aktivnosti i turističke organizacije bilježe dodatan prihod. Zanimljivo je i da se broj saobraćajnih nesreća smanjuje za oko jedan odsto. Neka lokalna istraživanja pokazuju da je taj procenat i veći, što se objašnjava dužim periodom bolje vidljivosti.

Uz to, manje energije se troši na osvetljenje i grijanje, čime se tokom dužeg perioda, a prema istraživanju američkog ministarstva energije (DOE), postižu energetske uštede između 0,5 i jedan odsto. Kako se takav efekat ne bi izgubio zimi, kad sunce ponovo počne ranije da zalazi, svuda je do sada bilo ustaljeno i da se potom, u zimskim mjesecima, sve vrati na prirodno, zimsko računanje vremena.

Kako li će se komšije dogovoriti?

Hrvatska i Slovenija mogle bi se naći u različitim vremenskim zonama jer su Slovenci za zadržavanje zimskog, a Hrvati za ljetnje računanje vremena.

Slovenačke vlasti poručile su da će rado podržati odluke susjednih zemlja ako se odluče za zimsko računanje vremena, ali da im ljetnje ne odgovara. Kako navode slovenački i hrvatski mediji, Hrvatska je sklonija ljetnjem načinu računanja, koji više odgovara turizmu.

Preporuka Evropskog parlamenta je da se po pitanju izbora načina računanja vremena susjedne zemlje međusobno dogovore kako bi se izbjegle komplikacije, prvenstveno u saobraćaju. Evropska komisija je na nivou EU sprovela anketu, prema kojoj je 56 odsto Slovenaca ipak sklonije ljetnjem računanju, a 36 odsto zimskom. Mađari i Austrijanci većinom zagovaraju ljetnje računanje vremena.

A. Pisarević/SrpskaCafe.com

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.