Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Duško Milunović izjavio je danas da će i u narednoj godini zadatak biti da se obezbijede sredstva za samozapošljavanje boračkih kategorija, jer je samo zaposlen borac koristan i porodici, i sebi i društvu.
– Imali smo namjeru da najviše uložimo u zapošljavanje. Tako je i Vlada Srpske reagovala na način da je od prvobitnih tri miliona KM budžetskih sredstava namijenjenih za samozapošljavanje, u budžet doznačeno 13.320.000 KM za sve one koji su ispunili uslove za samozapošljavanje iz javnog poziva Zavoda za zapošljavanje – rekao je Milunović novinarima u Banjaluci nakon tematske sjednice Odbora Narodne skupštine Srpske za boračko-invalidsku zaštitu o situaciji u oblasti boračko-invalidske zaštite.
On je naveo da će u ovom mjesecu biti donesene određene odluke u vezi sa samozapošljavanjem, te potpisani ugovori i počeće uplata prvog djela iznosa.
– Prioritet će nam biti u narednom periodu i zapošljavanje djece poginulih boraca. Oni su obuhvaćeni akcionim planom, ili kroz samozapošljavanje ili zapošljavanje kod poslodavaca kojima će biti obezbijeđen povrat poreza i doprinosa ili određena sredstva za njihovo zapošljavanje – naveo je Milunović.
On je podsjetio da je, ranije formirana radna grupa na inicijativu premijera Srpske Radovana Viškovića, sačinila analizu u oblasti boračko-invalidske zaštite i predložila 20 mjera s ciljem poboljšanja stanja u toj oblasti.
– Najvažnije su mjere kojima smo nastojali da prepoznamo najugroženije iz boračkih kategorija i zato je bio raspisan javni poziv radi izrade socijalne karte. Borci nisu socijalna kategorija, nego nam je bio cilj da se prepozna koji su to od 210.000 kategorisanih boraca socijalno ugroženi – rekao je Milunović.
Predsjednik skupštinskog Odbora za boračko-invalidsku zaštitu Marinko Dragišić rekao je da je nakon tematske sjednice obaveza Odbora da sumira cjelokupnu raspravu i predloži zaključke koje će uputiti u Narodnu skupštinu Srpske na dalje postupanje.
On je dodao da su na sjednicu bili pozvani predstavnici 13 udruženja, naglasivši da su institucije Republike Srpske mjesto gdje se, uz sva uvažavanja i partnerski odnos, razgovara o situaciji u oblasti boračko-invalidske zaštite i donose važne odluke za boračku populaciju.
Dragišić je podsjetio da je polazna osnova za raspravu na ovoj tematskoj sjednici bila detaljna analiza u oblasti boračko-invalidske zaštite koju je ranije pripremila radna grupa formirana na inicijativu premijera Srpske Radovana Viškovića, sa predloženih 20 mjera.
Zamjenik predsjednika ovog odbora Ljubiša Krunić naveo je da je sjednica održana u korektnom tonu, te da je bilo i različitih mišljenja.
Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Milomir Savčić ocijenio je da je važno to što postoji želja da se jedinstveno radi na rješavanju problema u boračko-invalidskoj zaštiti.
– Naš fokus rada je usmjeren na najugroženiju kategoriju u boračkoj populaciji, a to su nezaposleni demobilisani borci u stanju socijalne potrebe. To nam je ciljna grupa – istakao je Savčić.
On je demantovao one koji tvrde da su svi borci socijalna kategorija, što je netačno, jer to niko ne želi, nego je želja da ta kategorija, najzaslužnija za stvaranje Republike Srpske, bolje živi.
Savčić je naglasio da je bitno i pitanje društvene uloge boraca, a to je da se odbrani istina o odbrambeno-otadžbinskom ratu koju svakodnevno napadaju iz Federacije BiH, prije svega iz bošnjačkog naroda – od naučne zajednice do Islamske vjerske zajednice.
– Zamislite posljedice po ovaj prostor i po one koji će živjeti na ovom prostoru za dvadesetak godina kada imate jedan narod koji će se vaspitati na lažima i izmišljotinama. Posljedica toga može biti samo mržnja prema drugom narodu – rekao je Savčić.
Predsjednik Veterana Republike Srpske Risto Jeftić podsjetio je da je ovo udruženje još prošle godine podnijelo inicijativu za održavanje posebne tematske sjednice kako bi se raspravljalo o zakonu koji reguliše pitanja boračke populacije, dodajući da se problemi te populacije mogu rješavati samo sistemski.
Predsjednik Udruženja gardista Prve gardijske motorizovane brigade Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Predrag Aćimović istakao je potrebu da se više pažnje posveti borcima koji su tokom rata kao mladi bili upućivani na odsluženje vojnog roka, navodeći da su oni danas marginalizovani.
Predsjednik Udruženja Prvog bataljona vojne policije Prvog Krajiškog korpusa Radenko Puzić smatra da se treba vratiti zagarantovana penzija koju su imali borci prve i druge kategorije.
SRNA
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.
1 komentar
Čovjek ima obraz kao đon,pa nije još završio ni za ovu godinu.U Banja Luci nisu završen socijalni kartoni,a ona mizerija od 100KM nije još podjeljena,25 godina od završetka rata Ministarstvo nije napravilo registar boraca.Svaki dan su na televiziji,obilaze spomenike,jedu i piju na račun boraca,sram da ih bude,treba se pobrinuti i za one koji su preživjeli,ali to ministar ne može da razumije njemu je plata zamutila vid pa ne vidi kako borci žive.Opozicija i vlast se takmiče ko će bolje da slaže borce,premijer Višković od septembra prošle godine obećavao mjesečni borački dodatak za nezaposlene i sad je maj a borci feninga nisu dobili.I ove pare za samozapošljavanje su mazanje očiju,šuplja priča,tu se mogu snaći ljudi koji već imaju neki obrt ili poljoprivredno gazdinstvo pa da se pomognu sa 10 000 KM,a početi posao od nule je jako teško jer pola para treba za registraciju obrta,ali neću sad da pričam bez preciznih podataka.Poenta je da su obećali pare za praznik(Vaskrsenje),a u Banja Luci će biti dobro da borci dobiju tih 100 KM do Vidovdana.Sad mi je krivo što sam predao zahtjev za pomoć,što sam dozvolio da me opet ponižavaju i prevare,sramota što su se sa političarima udružile i ove guzonje iz komandi.Da sam bio pametan kao i mnogi moji vršnjaci pa nagulio 91 odavde,sačuvao bi živce i zdravlje i danas bio gospodin,kad vidim kako se odnose prema borcima žao mi je svake sekunde koju sam proveo na ratištu.Tačno je da nisu svi borci socijalna kategorija,ali zar je toliki problem onda da se pomogne najugroženijim koji po slobodnoj računici ima desetak hiljada i taj broj oscilira,ali njima ni 25 godina nije bilo dovoljno da naprave baze podataka koje bi mogli ažurirati i u svakom trenutku znati kome treba pomoć,međutim mi živimo u društvu gdje morate biti bogati da bi vam država pomagala,jer za sirotinju nikog nije briga.